fbpx

Naš današnji sagovornik je Omar Musić. Ovaj mladi momak je za svojih 19 godina uspio ostvariti veliki broj uspjeha u fudbalu na kojem bi mu mnogi mogli i pozavidjeti. Više o Omaru i njegovoj karijeri pročitajte u nastavku, kroz priču koju je odlučio podijeliti za CAT BiH.


-Za početak, predstavi se našim čitaocima?

Moje ime je Omar Musić, imam 19 godina, student sam medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i već 15 godina se aktivno bavim fudbalom. Do prije par mjeseci sam trenirao u timu fudbalskog kluba Sloboda Tuzla, a trenutno sam fudbalski sudac.

-Kako i kada je započela tvoja fudbalska karijera?

Moja fudbalska karijera je započela u mojoj 5. godini kada su me roditelji upisali u školu fudbala “Klub 7”. Tada je to bila samo igra i zabava, kako za mene, tako i za moje roditelje. Od samog početka treniranja, sticao sam puno novih prijatelja među kojima su bila djeca sa kojima sam proveo svoje djetinjstvo.

-Koji su tvoji najveći ostvareni uspjesi, odnosno uspjesi koji su na tebe ostavili najviše utisaka?

Kad su u pitanju moji rezultati u sportu, izdvajam par najvažnijih, a to su poziv za reprezentaciju BIH, odigrano finale kupa BIH u juniorskoj kategoriji, nastup u pionirskim, kadetskim, juniorskim ligama premier lige BIH, te 3 međunarodna turnira prijateljstva vicešampioni u sezoni 2019/20.

Ko je tvoj uzor i zašto?

Obzirom da sam se fudbalom počeo baviti prije 15 godina, nije mi trebalo dugo da se još kao dijete počnem ugledati na razne profesionalne igrače. Kroz dugi niz godina treniranja, moji su se uzori mijenjali ali igrač kojeg definitivno izdvajam je Carles Puyol. Na terenu je borben, primjer ostalim igračima i jedan od najboljih defanzivnih igrača svijeta.

-Kako sebe vidiš u budućnosti?

Sebe u budućnosti vidim, prije svega, kao uspješnog i dobrog ljekara, a zatim i kao perspektivnog sudca. Vidim se sa mnogo novih izazova, iskušenja ali i ostvarenih rezultata, kako na polju nogometa, tako i u ostalim segmentima mog života.

-Šta fudbaler treba biti van terena?

Smatram da fudbaler van terena mora bit kulturan i dostojan grba na dresu koji nosi. U svakom trenutku mora znati da ne predstavlja samo sebe nego i svoj klub. Po mom mišljenju, sportista van terena mora pravilno rasporediti vrijeme za obrazovanje, redovne treninge kao i dodatno treniranje i ostale slobodne aktivnosti.

-Zašto bi mladi trebali trenirati baš fudbal?

Djeca koja odrastaju igrajući fudbal razvijaju se pravilno, u dobroj su formi i vode zdrav život van terena, jer sport to podrazumijeva. Pored toga, stiču nova poznanstva iz svog grada, ali i iz drugih gradova širom Evrope i svijeta. Naravno, svaki sport je zasebno dobar, ali se u fudbalu kod igrača razvija timski duh, te se na taj način pripremaju za situacije u kojima se za jednog igrača bori cijeli tim čime svi oni nesvjesno čine nešto jedinstveno.

-Postoji li neka posebna rutina koju radiš prije utakmice?

Iskreno, nikad nisam imao niti pratio neku posebnu rutinu prije utakmica. Smatram da je svim igračima neophodan dobar san i odmor ali i pravilna ishrana, naročito na dan same utakmice. Također, mislim da je jako dobro provesti par sati sa suigračima radi boljeg poznavanja na terenu kako bi utakmica prošla bez problema.

-Koja bi bila prva stvar koju bi uradio da potpišeš ugovor sa nekim od prestižnih klubova?

Prva stvar je prilagođavanje načina života i posveta treningu jer bi mi upravo taj ugovor predstavljao podstrek za dalji rad i napredak. Podrazumijeva se da igranje na većem nivou zahtjeva puno više rada i ulaganja u sebe, ali zahtjeva i mnogo odricanja.

-Koja je tvoja poruka za mlade fudbalske talente. Savjet?

Za kraj, moja poruka mladima bi bila da nikad ne odustaju od sebe i od ulaganja u sebe, bilo to kroz treniranje ili nešto drugo. Ako želite da budete uspješni u onome što radite, bez obzira na talenat, morate dati svoje vrijeme, trud, rad i maksimalno se posvetiti upravo tome što želite postići. Smatram da je to jedini način pristupanja svojim ciljevima. Definitivno nije lagano, ali ako istinski volite ovaj sport, morate ostati istrajni u želji da uspijete i onda kada je najteže.

-Slobodanka Stevanović-