Danas imate priliku pročitati intervju sa ambicioznom i perspektivnom inovatorkom Inom Salihović. Naša divna Ina je odlučila sa nama podijeliti priču o svojim inovacijama, ali i o svom istrajnom putu ka ostvarivanju onoga što je ona danas.
Predstavi se?
Moje ime je Ina Salihović, imam 25 godina i rođena sam u Tuzli gdje i danas živim. Odrasla sam okružena elektronikom tako da nikome u mojoj porodici nije bilo čudno što sam odlučila da krenem inženjerskim stopama i da postanem inženjer elektrotehnike.
Od malena imaš afinitete prema elektrotehnici i postigla si mnogo uspjeha u toj sferi. Da li bi za CAT BiH izdvojila za tebe najdraže projekte na kojima si radila?
Prve prave inženjerske korake napravila sam još početkom srednje škole gdje sam redovno bila učesnik projektnih olimpijada i uživala smišljajući svaki naredni projekat. Ta ljubav se nastavila i do danas, a projekata je bilo raznih – od pravljenja fotonaponskih panela i malih hidrogeneratora od recikliranih materijala, preko raznih sitnih automatika, sve do projekata koji su se ticali inovativnih načina opskrbljavanja udaljenih domaćinstava električnom energijom. Ipak bih među svim tim projektima uvijek najradije izdvojila svoj pametni pjenušavi plastenik, koji pored toga što mi je donio svjetsku bronzu ima i čitavu jednu priču iza sebe.
Naime radi se o projektu koji je nastao kao odgovor na pitanje “Kako najefikasnije odgovoriti na povećane zahtjeve za hranom koja nam je neophodna za život, a bez da naštetimo planeti i zauzmemo naseljiv prostor?” Clj projekta je bio pronaći inovativan način uzgoja veće količine hrane na jednakoj obradivoj površini, te naći rješenje koje je ujedno energetski efikasno, ekonomski opravdano, ali i ekološki prihvatljivo. Kao rješenje predstavljen je model dvoslojnog plastenika koji između dvije najlonske stijenke koristi pjenu (kao onu od deterdženta za suđe) kao termoizolacioni materijal. Plastenik se pokazao preko 3 puta efikasniji od uobičajenih, jednoslojnih plastenika, a zbog svojih karakteristika i mogućnosti da pjenu koristi i kao zaštitu od sunca, pruža mogućnost za jednu i pol sjetvu više na godišnjem nivou!
Ali ono što je posebno interesantno jeste to gdje je nastala ideja za ovaj projekat.. Ako ste se ikada zapitali kako izgleda proces inovacija, šta se vrzma po mozgu jednog inženjera i kako i na koji način dolazi do ideja, samo se sjetite da te ideje obično dođu kada ih najmanje očekujete – moja je došla na jednom pjena partiju od svih mjesta! Iako je možda tu bio kraj toj zabavi, jedno jako toplo ljeto me je dovelo do zlatne medalje u BiH, do posjete Americi i do svjetske bronzane medalje tako da se ne želim pretjerano žaliti!
Koliko je u BiH prepoznat rad jednog inovatora? Koliko se bh. inovatorima pruža podrška od strane države?
Ovo je vjerovatno jedno od pitanja na koje najviše ne volim davati odgovor, a razlog je jednostavan: koliko god želim da je odgovor na ovo pitanje da država jedva čeka da podrži uspješne mlade ljude, isti odgovor ćete nažalost dobiti od svakog – podrške nema, i to ne samo za inovatore, nego i za mnoštvo drugih profesija. Misilm da BiH još uvijek nije svjesna potencijala koji mladi ljudi imaju, a i ne vidim da su se pomirili s tim da će ova država nekada ostati na mladima.
Radiš li trenutno na nekom novom projektu/inovaciji?
Inovacija je za mene dosta širok pojam koji obuhvata puno više od proizvoda koje recimo možete držati u rukama, jer inovativni mogu biti i pristupi, ideje ili metode. Moja trenutna sfera interesovanja se tiče kombinovanja tehnologija koje na prvi pogled nemaju puno toga zajedničkog – npr. Blockchain i elektroenergetske mreže, ili uloga algoritama vještačke inteligencije u predviđanju potrošnje energije u zgradama.. S druge strane, na skroz drugom kraju spektra, i dalje postoji ona ogromna ljubav prema prašnjavim radionicama, i idalje tražim svaki trenutak da se zavučem i da se družim samo sa svojim mislima i alatom.
Da li si ljubav prema inženjerstvu naslijedila od nekoga i ko te je najviše bodrio da kreneš u tom smjeru?
Spomenula sam da sam odrasla okružena elektronikom, a priča koja me i dalje prati je ta da sam već sa 5 godina znala nabrojati gotovo sve dijelove televizora. Razlog tome je moj otac koji se čitav život bavi elektronikom i koji me je prvi upoznao sa konceptom inovacija i projekata. Za mene je to što je on radi predstavljalo neki vid super-moći, tako da sam valjda i ja poželjela biti nečiji superheroj isto onako kako je on moj.
Naravno podrška jednako dolazi i od moje majke koja sad ima nas dvoje u kući koji nešto stalno kuckaju, prave, raspravljaju i slično. Bolju podršku ne bih mogla ni tražiti, a ni zamisliti. U prethodnih 10 godina i mama i tata su morali izdržati dosta mojih ludih ideja i eksperimenata – mislim da je meni najdraži jedan eksperiment gdje smo čak skidali i prozor u kupatilu da bih ja dokazala neku svoju ludu ideju.
Gdje se vidiš za par godina? Koje ciljeve imaš?
Dok god u Bosni i Hercegovini bude mjesta za mene, ostajem ovdje. Naravno da razmišljam o usavršavanju u nekoj od država u kojoj su teme o kojima pričam i razmišljam dosta razvijenije, ali mislim da je poenta ta razmišljanja i saznanja donijeti nazad u BiH i unaprijediti mjesto gdje živimo. Krajnji cilj mi je znati da je neko moje razmišljanje, ideja ili inovacija bar pokrenula kotačić pozitivnih promjena.
Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti ili podrške?
Ukoliko se želite baviti ovim poslom potrebno je mnogo truda, rada, učenja i upornosti. Neću vas lagati i reći da je jednostavno. Neću reći ni da će prva ideja koju budete imali biti prepoznata. Koliko god pokušaja bude bilo potrebno, ne odustajte i samo hrabro nastavljajte dalje. U jednom trenutku se sve kockice poslože i sav trud se isplati. U tom trenutku ste vjerovatno VI nečiji superheroj.
-Slobodanka Stevanović-
Povezani postovi:
Rusmir Malkočević: “Vjerujte u sebe, radite ono što volite, postavite sebi velike ciljeve i radite maksimalno na njihovom ostvarivanju”
Marija Šormaz – Djevojka koja ruši sve predrasude i kojoj kreativnosti i ambicioznosti zasigurno ne manjka
Dženita Kahvedžić: “Kada već dođeš do te razine da postaneš profesionalac, moraš biti spreman na mnogo odricanja”
