fbpx

Crtanje mandala je izuzetno opuštajuća tehnika. Naime, ova vrsta umjetnosti doprinosi preusmjeravanju vlastitih misli i način je da se povežete sami sa sobom.

Naša vrijedna sagovornica, Zlata Jašarevič je u intervjuu za CATBIH predstavila mandalu i svoje radove.

Svi zainteresovani mogu radove pogledati na instagram stranici , te naručiti putem maila: mandalabygoldie@gmail.com

-Predstavi se našim čitaocima?

Zovem se Zlata Jašarević, imam 25 (uskoro 26) godina te dolazim iz jednog malog gradića zvanog Gračanica. Po struci sam bachelor primijenjene hemije, a trenutno sam na svojim master studijama na hemiji i inženjerstvu materijala na Tehnološkom fakultetu, Univerziteta u Tuzli. Kada se ne bavim naukom bavim se umjetnošću, tačnije mandalama. Pored toga folkloraš sam dugi niz godina, te povremeno učim i arapsku kaligrafiju. Također sam i volonter i stipendista BH Futures Foundation.

-Odakle potiče ljubav prema mandalama?

Pa ljubav prema mandalama se rodila sasvim spontano i slučajno. Instagram mi je u jednom trenutku jednostavno bio preplavljen različitim šarama i oblicima koji su mi dosta privukli pažnju. Malim istraživanjem sam otkrila o čemu se to radi pa sam i sama odlučila da se okušam u njihovom crtanju. Mislila sam da će mandale biti samo neka kratka faza u mom životu, ali evo 5 godina kasnije mi se i dalje družimo.

-Koliko je teško i zahtjevno raditi mandale? Koliko je vremena potrebno da napraviš jedan rad?

Same mandale su ljudima uglavnom poznate kroz bojanke za odrasle, kao jedno od sredstava za opuštanje, tako da ih u tom pogledu može crtati bilo ko bez nekog posebnog razmišljanja da li je nešto u simetriji , da li je neka linija previše kriva ili ne itd. Ali neki ozbiljniji rad je malo zahtjevniji i traži dosta i vremena i strpljenja kao i mirnu ruku, ali sve ovo je nešto što se može uvježbati vremenom. Uz mandale se dosta stvari može naučiti. A to koliko je vremena potrebno da se uradi neki rad zavisi od njegove veličine i toga koliko je mandala detaljisana. Nekada i do 70h uloženog vremena ode na rad neke mandale.

-Da li nam možeš objasniti proces nastajanja jedne mandale?

Sam proces započinje pripremom papira. Ono što je specifično za mandale jeste ta njhova simetrija, tako da ide iscrtavanje linija po uglovima i samih kružnica koje služe kao granice za elemente. Ono što je ljudima zanimljivo i što sve uvijek iznenadi jeste da prilikom svoga rada ne koristim nikakve šablone, nego je sve ručno crtano. Jedini alat koji koristim je šestar i linijar samo za simetriju. A ostatak je sama mašta. Često imam samo u planu koje ću boje da koristim, a kako ću koji element da crtam dolazi spontano. Kažu da dosta raspoloženje utiče na to kako ćemo nešto crtati pa se time uglavnom i vodim, pustim da ono kako se osjećam prenesem na papir na najbolji mogući način.

-Na koja si svoja djela najponosnija?

Ovo je jako teško pitanje. Teško je izdvojiti, jer na svaki svoj rad sam ponosna na svoj način. U svaki rad dam mali dio sebe, i svaki rad nosi sa sobom neki moj napredak.

-Gdje je najdalje otišao tvoj rad? Da li je ova vrsta umjetnosti prepoznata i van granica BiH?

Najdalje što treba da ode je Australija, trenutno čeka strpljivo svog vlasnika da dođe, ali cijela situacija sa covidom komplikuje stvari. A bolje je pitanje da li je ova vrsta umjetnosti prepoznata u BiH, jer u svojim počecima rada, mada ni sada nije nešto drugačija situacija, više sam nailazila na mandala umjetnike van granica BiH nego unutar. I sada nas ima vrlo malo koji se na ovaj način bave mandalama malo ozbiljnije.

-Poruka za mlade koji se žele baviti umjetnošću?

Citirat ću jednog američkog umjetnika, Mark Rothko-a, koji je rekao: „Umjetnost je avantura u nepoznati svijeti koji može biti istražen samo od onih koji su voljni riskirati.“ Riskirajte, istražite taj svijet i stvarajte. Svijet postane barem malo ljepše mjesto sa svakom vašom kreacijom. U svakome čuči jedan umjetnik, samo je do nas koliko ćemo pustiti da on dođe do izražaja. I sve dok vas vaša umjetnost usrećuje – to je najbitnije.

-Slobodanka Stevanović-