fbpx
Prosvjetna radnica Zehida Bihorac-Odobašić iz Velike Kladuše i pravnica Dženeta Delić-Sadiković iz Tuzle žene su koje migrantima/kinjama i izbjeglicama svojom humanošću čine život lakšim u BiH. Iako obje imaju poslove i porodice, svaki trenutak njihovog slobodnog vremena usmjeren je na prikupljanje hrane, odjeće i osnovnih higijesnkih potrepština za ljude i žene u pokretu. A sve to čine zato što smatraju da je osnovna ljudska dužnost pomoći drugom u nevolji.

Šta znači biti izbjeglica na svojoj koži osjetila je i Zehida. Naime, tokom rata u Bosni i Hercegovini bila je u Njemačkoj i zato razumije važnost tapšanja po ramenu i rečenica poput: “Bit će sve uredu”.

– U Njemačkoj se nisam osjećala odbačeno, niti zapostavljeno. Pomagali su mi ljudi, ta komponenta ljudskosti nije izostala. Pružili su mi osmijeh i toplu riječ, što mi je u tom trenutku bilo najznačajnije – ističe.

Tri zime s migrantima i izbjeglicama

Nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu počela je raditi kao prosvjetna radnica. Osim zadatka da djeci prenese znanje u svom radu, trudila se da ih nauči ljudskosti i empatiji. A kako drugačije uraditi nešto takvo, osim pokazati ličnim primjerom.

– U školi smo uvijek organizovali akcije za prikupljanje pomoći. Radili smo i na projektu „Živa biblioteka“, koji sam inicirala kako bi djeca imala priliku čuti priče živih ljudi. Onda smo počeli viđati na ulicama porodice sa djecom. Kolege i ja smo im nosili pelene, vlažne maramice, flašice, hranu, i te ljude sutra ne bismo vidjeli, ali su dolazili neki novi. Vremenom su klupe u parkovima bile pune.U jednom tenutku park koji se nalazio ispred opštine pretvorio se u šatorsko naselje. Svaki dan sam poslije škole išla tu, nosila i dijelila hranu. Opština je potom premjestila migrante i izbjeglice u šatorsko naselje izvan grada, tada sam organizovala u školi akciju „Jedan učenik, jedna konzerva“, gdje smo skupili više od 3000 konzervi koje smo danima dijelili.Mislili smo da je to val i da će oni otići, no to se nije desilo. Iako je senzibilitet ljudi slabio, ja nisam odustajala.  Tri zime sam provela vani, tri ramazana – kaže Zehida.

Migranti i izbjeglice zaštitnički nastrojeni

Dženeta kao majka troipogodišnjih blizanaca već dvije godine nastoji da pomogne svim ljudima koji dolaze u Tuzlu. A kako kaže do marta 2020. godine na autobuskoj stanici u ovom gradu boravilo je više od 500 ljudi.

– Ne smatram više da pomažem, ovo je postao dio mene. Oni su moja porodica. Najvažnije mi je da što manje ljudi ostane gladno i žedno jer često se dešava da nemam mogućnost čak i po kiflu da im obezbijedim.Među njima ima dosta njih koji pomažu, koji su solidarni, koji su nastrojeni zaštitnički prema meni. Neki od njih koji su sad u Evropi zovu često da pitaju kako nama mogu pomoći.Ja sam takva osoba da se vezujem. Kad odlučite da ste osoba koja je spremna pomoći, vi više ne znate ni kako, ni koliko. Dosta njih polaže sve nade u vas i onda vas to vodi iz dana u dan – priča nam Dženeta.

Ti ljudi žive ovdje“, nastavlja i poručuje da ih je bitno prihvatiti. – Mi njih voljeli  ili ne, oni su tu. Većina njih su prešli pješice po 5000 kilometara da bi došli do naše države, gdje svakodnevno doživljavaju rasističke napade, uvrede, maltretiranja, fizičke i verbalne napade. Ovo nisu samo priče, ja doživljavam svaki dan zajedno s njima ono što se njima dešava. Kada su u pitanju migranti i izbjeglice nikad nisam doživjela neko neugodno iskustvo. Dešavalo se da budem sama sa više od 400 muškaraca migranata u 22 sata navečer i nikad nisam s njima doživjela neku neugodnost. Takve situacije i slične vas motivišu da ne odustajete od njih.

Riječi koje bi opisale život ovih ljudi i žena u Bosni i Hercegovini Zehida nema: „Kako opisati živote u šumi, strahu od progona, bez vode i hrane? Spavaju na otvorenom, obezglavljeni su i izloženi linču. Vlast ne poduzima ništa. Jutros gledam izdali neko saopštenje…muka mi je od saopštenja, gdje je konkretno djelovanje bilo koje institucije? Pa šta misle oni da su skinuli svu obavezu time što su stali za govornicu u odijelu ili dali određeno saopštenje?.  

Nedavno je bila u posjeti Austriji, gdje je u državnom parlamentu govorila o situaciji s migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.

– Evropa ćuti. Niko od njih ne gleda premlaćene, pocijepane i gladne ljude koje svaki security može istući, pa čak i građanin. Je li to model koji trebamo ostaviti generacijama? Nasilje se prelilio iz Hrvatske ovamo. Formiraju se grupe na društvenim mrežama koje imaju po 6000 članova, a u kojima se poziva na progon i linč. Tamo prikazuju stvarna oružja i našiljena drveta, koja su pećinski ljudi koristili kako bi gađali životinju u trku koju su željeli za ručak spremiti. IOM samo ćuti, kao da se to njih ne tiče. U Austrijskom parlamentu oni ništa ne znaju, njihovi mediji to ne prenose. Dok sam tamo govorila novinari su ustajali i plakali, nisu me mogli više pratiti, ostavljali su kamere i odlazili. Njihovo društvo o tome ne zna. Kada sam ja kao obična građanka mogla otići ispričati šta se ovdje dešava zašto ne bi to mogli učiniti i naši političari? – pita ova dugogodišnja aktivistkinja.

Bliske osobe se udaljile zbog straha od bolesti

No, iako ove žene čine dobro djelo pomažući ljudima i ženama u patnji, mnogi građani/ke to ne prepoznaju na paravi način i skloni su da ih vrijeđaju ili da im prijete.

– Nikada nisam doživjela direktan napad, ali su nas u online prostoru nazivali trgovcima ljudima i organizatorima vojske. Neke meni bliske osobe udaljile se od mene, smatrajući možda da će dobiti neku bolest ili ko zna šta već, ali nikad nisam doživjela da mi je neko prijetio – govori Dženeta.

Za razliku od nje Zehida je pod strašnim pritiskom humanog djelovanja. Ona je skoro svaki dan u policiji.  

– Ljudi  me fotografišu kada dijelim hranu, a onda postavljaju po nekim grupama. Ja svoje dijete ne smijem pustiti nigdje samo. Ne bojim se za sebe, vidjela sam lošeg i zla sad da umrem ne bi mi bilo žao, ali se bojim za svoju porodicu. Ljudi tjeraju auto na mene. Neki dan sam imala takvu situaciju, da nije bilo proširenja sletjela bih u provaliju. Hoću da to znate u slučaju da mi se nešto desi. Isto tako da znate da neću prestati pomagati- zaključila je Zehida.  

(interview.ba)