Zaljubljenik u poeziju i romane, književni kritičar, kolumnista i novinar Đorđe Krajišnik ovog ljeta će izdati i knjigu pjesama pod nazivom: „Zamisli Zambezi iz riblje perspektive“.
U budućnosti bi ovaj mladi književnik svoju stvaralačku kolekciju mogao obogatiti i sa dva romana, od kojih bi jedan bio posvećen gradu u kojem je odrastao, gdje živi i radi – Sarajevu.
„Književnost je proces, možeš imati inicijalnu ideju, a čuda se dešavaju u procesu rada“, govori Đorđe.
Rođen u Sarajevu 1988. godine još je u školskim danima zavolio svijet književnosti. Provodeći slobodno vrijeme putujući različitim sferama prijašnih vremena zavolio je čitanje, a svako novo otvaranje korica povećavalo je apetite za novim putovanjima u koja su ga vodila književna djela brojnih svjetskih i domaćih pisaca.
“Knjiga me je odredila. Čitam čitav život i knjigu sam doživljavao kao nešto temeljno za sve” – počeo je svoju priču Đorđe i dodao kako se ne osjeća najsretnije ako tokom dana ništa ne pročita, te da su važne „stepenice“ u njegovom dosadašnjem čitalačkom putu bili Danilo Kiš, Mirko Kovač, Miloš Crnjanski, Leo Perutz i Danijel Dragojević.
Čitajući jako puno, od antropologije i psihologije do romana i poezije danas novinar i književni kritičar kaže da nije maštao o tome da se bavi pisanjem, da je prije svega pasionirani čitatelj, ali se to jednostavno desilo.
„Prvi tekst koji sam javno objavio bio je tekst o Branku Ćopiću. Neka vrsta moje parafraze njegovog pisma Ziji Dizdareviću, mislim da mi je tada bilo osamnaest godina.“
Prisjetio se i kako je u vrijeme školskih dana često čitao i tekstove magazina BH Dani i slao im pisma, te da su neka od njih i objavljena.
Tada ni sanjao nije da će nekoliko godina kasnije postati novinar tog magazina i dnevnih novina Oslobođenje, te da će ga strast prema literaturi dovesti u situaciju da čitatelje, između ostalog, pokuša zainteresirati za neku zanimljivu knjigu ili film.
„To je ono što je mene vodilo i to ne u smislu da književnu kritiku pišem strogo niti uskoteorijski stručno, nego da prenesem neku svoju ekspresiju i emociju koju doživim pri putovanju kroz neko djelo.“ kazao je Đorđe i dodaje:
„Ja sam neko ko putuje sa dvoje hlača i dvije majice, ne zato što se ne volim lijepo oblačiti, nego mi je veoma bitno koliko ću knjiga na put ponijeti. Nikad ne znam gdje mogu ‘zaglaviti’, a nekako svako čekanje, a da pri sebi nemam knjigu, za mene je teško.”
Paralelno sa čitanjem knjiga počeo je da piše i poeziju. Napisao je više od stotinu pedeset pjesama, a u knjigu koju namjerava objaviti uvrstio je pedesetak najboljih. Nastojao je u formi otići što je dalje moguće, ne kopirajući nikoga, ali usvajajući sve što je kroz čitalačko iskustvo stekao.
„To su uglavnom pjesme jako kratke forme ali sa gustoćom koja, bar je to bila moja projekcija, mijenja protok vremena. Tako da za tih, okvirno, pola sata, koliko nekome treba da pročita, zapravo ima puno duže trajanje.“ – pojašnjava i naglašava da to nije zbirka poezije nego vrlo jasno koncepcijski zaokružena knjiga pjesama sa svojim jasnim ritmom, tokom i zaokruženom pričom, te da bi djelo moglo biti posmatrano i kao mikro roman u stihovima.
Posebno ga raduje činjenica što na njegove stihove pozitivno reaguje mlađa generacija čitalaca, te da bi se knjiga „Zamisli Zambezi iz riblje perspektive“ do ljeta trebala pojaviti u izdanju izdavačke kuće Buybook. Tokom naredne godine knjiga bi trebala biti dostupna i u izdanjima za Hrvatsku i Srbije. Već je prevedena na albanski jezik i trebala bi uskoro biti objavljena u časopisu Poeteka u Tirani.
(Tanja Cerić/mionama.ba)
U budućnosti bi ovaj mladi književnik svoju stvaralačku kolekciju mogao obogatiti i sa dva romana, od kojih bi jedan bio posvećen gradu u kojem je odrastao, gdje živi i radi – Sarajevu.
„Književnost je proces, možeš imati inicijalnu ideju, a čuda se dešavaju u procesu rada“, govori Đorđe.
Rođen u Sarajevu 1988. godine još je u školskim danima zavolio svijet književnosti. Provodeći slobodno vrijeme putujući različitim sferama prijašnih vremena zavolio je čitanje, a svako novo otvaranje korica povećavalo je apetite za novim putovanjima u koja su ga vodila književna djela brojnih svjetskih i domaćih pisaca.
“Knjiga me je odredila. Čitam čitav život i knjigu sam doživljavao kao nešto temeljno za sve” – počeo je svoju priču Đorđe i dodao kako se ne osjeća najsretnije ako tokom dana ništa ne pročita, te da su važne „stepenice“ u njegovom dosadašnjem čitalačkom putu bili Danilo Kiš, Mirko Kovač, Miloš Crnjanski, Leo Perutz i Danijel Dragojević.
Čitajući jako puno, od antropologije i psihologije do romana i poezije danas novinar i književni kritičar kaže da nije maštao o tome da se bavi pisanjem, da je prije svega pasionirani čitatelj, ali se to jednostavno desilo.
„Prvi tekst koji sam javno objavio bio je tekst o Branku Ćopiću. Neka vrsta moje parafraze njegovog pisma Ziji Dizdareviću, mislim da mi je tada bilo osamnaest godina.“
Prisjetio se i kako je u vrijeme školskih dana često čitao i tekstove magazina BH Dani i slao im pisma, te da su neka od njih i objavljena.
Tada ni sanjao nije da će nekoliko godina kasnije postati novinar tog magazina i dnevnih novina Oslobođenje, te da će ga strast prema literaturi dovesti u situaciju da čitatelje, između ostalog, pokuša zainteresirati za neku zanimljivu knjigu ili film.
„To je ono što je mene vodilo i to ne u smislu da književnu kritiku pišem strogo niti uskoteorijski stručno, nego da prenesem neku svoju ekspresiju i emociju koju doživim pri putovanju kroz neko djelo.“ kazao je Đorđe i dodaje:
„Ja sam neko ko putuje sa dvoje hlača i dvije majice, ne zato što se ne volim lijepo oblačiti, nego mi je veoma bitno koliko ću knjiga na put ponijeti. Nikad ne znam gdje mogu ‘zaglaviti’, a nekako svako čekanje, a da pri sebi nemam knjigu, za mene je teško.”
Paralelno sa čitanjem knjiga počeo je da piše i poeziju. Napisao je više od stotinu pedeset pjesama, a u knjigu koju namjerava objaviti uvrstio je pedesetak najboljih. Nastojao je u formi otići što je dalje moguće, ne kopirajući nikoga, ali usvajajući sve što je kroz čitalačko iskustvo stekao.
„To su uglavnom pjesme jako kratke forme ali sa gustoćom koja, bar je to bila moja projekcija, mijenja protok vremena. Tako da za tih, okvirno, pola sata, koliko nekome treba da pročita, zapravo ima puno duže trajanje.“ – pojašnjava i naglašava da to nije zbirka poezije nego vrlo jasno koncepcijski zaokružena knjiga pjesama sa svojim jasnim ritmom, tokom i zaokruženom pričom, te da bi djelo moglo biti posmatrano i kao mikro roman u stihovima.
Posebno ga raduje činjenica što na njegove stihove pozitivno reaguje mlađa generacija čitalaca, te da bi se knjiga „Zamisli Zambezi iz riblje perspektive“ do ljeta trebala pojaviti u izdanju izdavačke kuće Buybook. Tokom naredne godine knjiga bi trebala biti dostupna i u izdanjima za Hrvatsku i Srbije. Već je prevedena na albanski jezik i trebala bi uskoro biti objavljena u časopisu Poeteka u Tirani.
(Tanja Cerić/mionama.ba)
