fbpx

Mlada, ali veoma perspektivna akademska kiparica Kristina Livančić iz Viteza koja se prije nekoliko dana okitila trećom nagradom  na natječaju UNDP-a pod nazivom „Inovacijski izazov za najbolji predmet“ večeras će se tuzlanskoj publici predstaviti izložbom skulptura u Galeriji „Kristijan Kreković“ koju organiziraju HKD Napredak i Franjevački samostan u Tuzli.

Ova izložba progovara o jednoj veoma važnoj temi koja je zahvatila globalno društvo, a to je da čovjek sve više živi u svijetu ambalaže, bez empatije. Kristina Livančić se inače bavi angažiranom umjetnošću, a skulpture koje će publika moći vidjeti su nastale upravo kao odgovor na pitanje u kakvom svijetu živi današnji čovjek. Odijevajući žičane ljudske kosture u raznim pozama i pokretima crnim najlonskim vrećicama Kristina Livančić ljudima nudi odgovor na to pitanje. Za Hrvatski glasnik kaže da angažirana umjetnost nije baš prihvačena na našem području i ako se ne radi uvijek o politici, mediji i pojedinci nameću upravo to da bi se stvorio sukob i da bi se ,,šikanirali” umjetnici koji kroz svoje djelo žele ukazati na problem, istinu i ono što je u tom trenutku aktualna tema.

„Mi uzimamo sve što nam mediji serviraju (najčešće kroz reklame) zdravo za gotovo.  Ja želim ukazati na problem u kojem smo svi zajedno. Jer smatram da je to bitno za nas trenutno, a i za generacije koje dolaze nakon nas. Želim probuditi svijest kod nas ljudi koji smo zapravo na ovoj planeti samo u prolazu. Ove skulpture-instalacije ljudi predstavljaju upravo nas, mene, tebe, njih u svim našim svakodnevnim radnjama gdje svatko na svoj način uživa u ovozemaljskom životu, ne mareći što će biti kasnije (nakon nas)“, kaže Kristina za Hrvatski glasnik.

Reciklaža je veoma smislen čin kojim možemo ,,popraviti”, ono što je sam čovjek stvorio čisto da bi se okoristio, jer  možemo predmetu dati novi život i potpuno novi smisao i značenje.

„Ja ne bih rekla da smo mi ,,trulo” društvo, jer nešto trulo inače bacimo, upotrijebimo za kompost (đubre). Prije bih rekla da smo ,,pokvareni” i treba nam popravak, servis“, kaže ova mlada umjetnica.

Na naše pitanje Živimo li mi danas u svijetu Smećologije  ili Smećolizma, Kristina odgovara da i jedan i drugi oblik nude novi svijet i prostor ljudima.

„Kada smo kod smećologije, reciklaža ne mora samo napraviti nešto od iskorištene plastične boce, vreće… neki novi predmet, reciklaža je i poklanjanje stvari, predmeta koji nama više nisu potrebni, nekomu komu to zaista treba, bilo da je riječ o odjeći, namještaju i sl. Ovim činom pomažemo jedni drugima. Smećolizam bi mogla biti nova riječ u našem jeziku i ja bih je protumačila na način da kroz reciklažu možemo stvoriti umjetnost,  jako vrijedna umjetnička djela, koja u sebi nose zaista snažnu poruku, ali i toliko emocija koje je umjetnik utkao u to umjetničko djelo.“

Naziv izložbe kojom će se Kristina Livančić sutra predstaviti u Galeriji Kristian Kreković je „Zašto?“

„Jako mi je teško odgovoriti na svako zašto, jer se i i ja stalno pitam isto, što kroz rad isto tako i kroz život i probleme na koje nailazimo svakodnevno. Zašto smo tu gdje jesmo, zašto smo dozvolili da nam se sve ovo događa. Možda ima i boljih načina da se na ova pitanja odgovori, ali ne bi mogli biti tako subjektivni kako to umjetnici znaju napraviti i prezentirati“, ističe Kristina.

Izložba Kristine Livančić  predstavlja  mobilne skulpture koje se pokreću strujanjem zraka i u svakom prostoru djeluju drugačije i prilagođavaju se kao prostoru kao i sami ljudi.

„Može se protumačiti na razne načine, umjetnost je tu da svatko tumači i shvati na svoj način. Ali mogu navesti primjer, skulpture su u pokretu, mi smo u pokretu svaki dan, ali isto tako i mi se bolje osjećamo kada smo na sigurnom, što se može primjeniti i na skulpture. Poruka ovih skulptura jeste, da ćemo se, nastavimo li ovako sa uništavanjem prirode, jednostavno postati kao i ovi ljudi, ljudi bez duše, empatije, umotani u plastiku.“

Izložba Kristine Livančić koja je vrijedna svake pažnje  bit će svečano otvorena večeras ( utorak, 16. ožujka) u 19, 00 sati u Galeriji Kristian Kreković, u Franjevačkom samostanu u Tuzli.

(hrvatskiglasnik.ba)