fbpx
Piše: Mario Vranješ
Prvo prozivka, drage moje i dragi moji, pa ćemo onda da sijelimo. Da vidimo ko je sve došao i ko nas je opet izdao. Budimo realni, dvadeset godina je ipak malo za definitivne promjene. Ipak mislim da ćemo se svi u prozivci naći i prepoznati. Pa da krenemo sa prozivkom drage moje i dragi moji! Idemo!
Jesu li svi četnici tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li sve ustaše tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li sve balije tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li svi koje boli kurac i za četnike, i za ustaše, i za balije tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li sve izbjeglice tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li sve pobjeglice tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li svi seljaci tu? – Svi smo tu, hvala bogu!
Jesu li svi malograđani tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li svi ”kao” građani tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li svi koji su uspjeli u životu tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Jesu li svi koji su propali u životu tu? – Svi smo tu, hvala Bogu!
Ima li nas mrtvih, ubijenih, zaklanih, silovanih? – I oni su negdje, Bože dragi!
Dakle, otprilike to je to što smo napravili za proteklih dvadeset- trideset godina. Svi smo tu, i svi smo negdje i nigdje. Sada žurka može da krene. Konobari, počnite da uzimate narudžbe, muzičari počnite da svirate, pa da lagano krenem da psujem.
Živjeli!!!!!!!
Copyright by Mario Vranješ

Pin It on Pinterest

Share This