Odakle ljubav prema medicini, gdje crpi motivaciju za učenje, te zbog čega upisati Medicinski fakultet u Tuzli govori Anida Šehić za STUDOMAT.
Anida Šehić dobila je nagradu dekana za najbolji ostvareni uspjeh za akademsku 2019/20. godinu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Anida Šehić rođena je 14. aprila 1996. godine. Završila je Gimnaziju u Banovićima, a zatim upisala Medicinski fakultet u Tuzli. Trenutno je studentica šeste godine Medicinskog fakulteta u Tuzli, a vrlo brzo će položiti Hipokratovu zakletvu i dobiti titulu doktora medicine.
Ovaj fakultet, svima poznat kao jedan od najtežih, Anida završava u roku, bez da je obnovila studijsku godinu. I to nije sve. Medicinski fakultet u Tuzli završava sa vrlo visokim prosjekom, koji trenutno iznosi 9,31.
STUDOMAT želi promovisati uspješne studente, buduće članove akademske zajednice koji će svojim znanjem i radom sigurno doprinijeti našoj državi. Stoga smo razgovarali sa ovom mladom i uspješnom studenticom.
Dobila si Dekanovu nagradu za najbolji prosjek u akademskoj 2019/20. godini, kako se osjećaš povodom toga?
– Osjećam se zaista počašćeno, i shvatam ovu nagradu kao još jedan vid motivacije za ostvarenje nekih drugih, svojih ciljeva. A nekad u budućnosti će biti fina uspomena na studentske dane.
Možeš li opisati kako izgleda jedan tvoj dan?
– U biti zna i da oscilira, ali ako govorimo o nekom uobičajenom radnom danu u nepandemijskim uslovima, onda dan započem šoljom čaja. Spremim se i idem na predavanja i vježbe. Svakako da to uključuje i druženje sa mojim kolegama koji su mi već davno postali prijatelji. Potom se vraćam u dom i učim za nadolazeće ispite. Zvuči kao jednostavan i lahak dan, ali ipak je, moram priznati, daleko od toga.
Otkud ljubav prema medicini?
– Ta ljubav se razvila krajem osnovne škole. Željela sam biti zajednici od koristi, pomagati ljudima, učiti i širiti svoja znanja, tako da sam mogućnost za ostvarenje svojih želja našla baš u ovom polju. Medicina je zaista predivna nauka!
S obzirom na to da je medicina multidisciplinarna nauka sa mnogo različitih oblasti, možeš li nam reći u kojoj specijalizaciji se pronalaziš?
– Da, jeste, baš ima mnogo disciplina. Ja sam uvijek bila fascinirana mozgom kao organom, a s druge strane sam željela da radim u domenu hirurgije pa sam se pronašla u spoju tog dvoga, dakle u neurohirugiji. Velika mi je i želja i ljubav, ali na kojoj stanici će me život zaustaviti, to ne znam. Ipak, u medicini posao bira tebe, a ne obrnuto.
Odakle crpiš motivaciju za učenje?
– Pa crpim je prvenstveno u svojoj porodici, u svojim prijateljima, kolegama, pa i u nekim ljudima koje prvi put vidim. Mogu slobodno kazati da motivaciju mogu pronaći u svemu i svakome.
Da li se baviš nekim vannastavnim aktivnsotima (seminari, takmičenja, volonterski rad, projekti)?
– Da! Dio sam jedne super priče, organizacije InciSioN-a, koja se bavi tematikom globalne hirurgije. Iz široke palete naših aktivnosti izdvojila bih naše webinare, serijal akutnih stanja iz različitih oblasti hirurgije. Baš nedavno sam bila u ulozi moderatorice zajedno sa svojim kolegom, kad smo govorili sa vrsnim neurohiruzima od kojih je jedan među 10 najboljih u svijetu.
Možeš li napisati neki savjet za maturante kojima je želja upisati Medicinski fakultet?
– Da dobro razmisle o tome. Naravno, zezam se. Medicina je jedan trnovit put, put od hiljadu milja. Ne dobija se zvanje tako lahko, a to najbolje znamo moje kolege i ja. No, svakome ko zaista želi biti ljekar i vršiti ovu humanu dužnost na najbolji mogući način, ja bih preporučila upis ovog studija.
Ko je tvoja najveća podrška u toku studija?
– Moja najveća podrška je bila moja mama. Zaista! Vjerujem da će zvučati poznato, ali ja bih trebala da ustanem kad govorim o svojoj majci. Da nije bila uz mene sve ove godine, svaki moj uspjeh bi bio upitan.
Za kraj Anida nam ostavlja motivacionu poruku:
– Moja poruka bi bila da se u životu vodimo time da je svaki početak težak. Često naiđemo na prepreke, doživimo pad, te u tim trenucima trebamo imati snagu da ustanemo i nastavimo gdje smo stali, jer na kraju tog puta bit’ ćemo sebi zahvalni što tad nismo odustali.
(studomat.ba)
Anida Šehić dobila je nagradu dekana za najbolji ostvareni uspjeh za akademsku 2019/20. godinu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Anida Šehić rođena je 14. aprila 1996. godine. Završila je Gimnaziju u Banovićima, a zatim upisala Medicinski fakultet u Tuzli. Trenutno je studentica šeste godine Medicinskog fakulteta u Tuzli, a vrlo brzo će položiti Hipokratovu zakletvu i dobiti titulu doktora medicine.
Ovaj fakultet, svima poznat kao jedan od najtežih, Anida završava u roku, bez da je obnovila studijsku godinu. I to nije sve. Medicinski fakultet u Tuzli završava sa vrlo visokim prosjekom, koji trenutno iznosi 9,31.
STUDOMAT želi promovisati uspješne studente, buduće članove akademske zajednice koji će svojim znanjem i radom sigurno doprinijeti našoj državi. Stoga smo razgovarali sa ovom mladom i uspješnom studenticom.
Dobila si Dekanovu nagradu za najbolji prosjek u akademskoj 2019/20. godini, kako se osjećaš povodom toga?
– Osjećam se zaista počašćeno, i shvatam ovu nagradu kao još jedan vid motivacije za ostvarenje nekih drugih, svojih ciljeva. A nekad u budućnosti će biti fina uspomena na studentske dane.
Možeš li opisati kako izgleda jedan tvoj dan?
– U biti zna i da oscilira, ali ako govorimo o nekom uobičajenom radnom danu u nepandemijskim uslovima, onda dan započem šoljom čaja. Spremim se i idem na predavanja i vježbe. Svakako da to uključuje i druženje sa mojim kolegama koji su mi već davno postali prijatelji. Potom se vraćam u dom i učim za nadolazeće ispite. Zvuči kao jednostavan i lahak dan, ali ipak je, moram priznati, daleko od toga.
Otkud ljubav prema medicini?
– Ta ljubav se razvila krajem osnovne škole. Željela sam biti zajednici od koristi, pomagati ljudima, učiti i širiti svoja znanja, tako da sam mogućnost za ostvarenje svojih želja našla baš u ovom polju. Medicina je zaista predivna nauka!
S obzirom na to da je medicina multidisciplinarna nauka sa mnogo različitih oblasti, možeš li nam reći u kojoj specijalizaciji se pronalaziš?
– Da, jeste, baš ima mnogo disciplina. Ja sam uvijek bila fascinirana mozgom kao organom, a s druge strane sam željela da radim u domenu hirurgije pa sam se pronašla u spoju tog dvoga, dakle u neurohirugiji. Velika mi je i želja i ljubav, ali na kojoj stanici će me život zaustaviti, to ne znam. Ipak, u medicini posao bira tebe, a ne obrnuto.
Odakle crpiš motivaciju za učenje?
– Pa crpim je prvenstveno u svojoj porodici, u svojim prijateljima, kolegama, pa i u nekim ljudima koje prvi put vidim. Mogu slobodno kazati da motivaciju mogu pronaći u svemu i svakome.
Da li se baviš nekim vannastavnim aktivnsotima (seminari, takmičenja, volonterski rad, projekti)?
– Da! Dio sam jedne super priče, organizacije InciSioN-a, koja se bavi tematikom globalne hirurgije. Iz široke palete naših aktivnosti izdvojila bih naše webinare, serijal akutnih stanja iz različitih oblasti hirurgije. Baš nedavno sam bila u ulozi moderatorice zajedno sa svojim kolegom, kad smo govorili sa vrsnim neurohiruzima od kojih je jedan među 10 najboljih u svijetu.
Možeš li napisati neki savjet za maturante kojima je želja upisati Medicinski fakultet?
– Da dobro razmisle o tome. Naravno, zezam se. Medicina je jedan trnovit put, put od hiljadu milja. Ne dobija se zvanje tako lahko, a to najbolje znamo moje kolege i ja. No, svakome ko zaista želi biti ljekar i vršiti ovu humanu dužnost na najbolji mogući način, ja bih preporučila upis ovog studija.
Ko je tvoja najveća podrška u toku studija?
– Moja najveća podrška je bila moja mama. Zaista! Vjerujem da će zvučati poznato, ali ja bih trebala da ustanem kad govorim o svojoj majci. Da nije bila uz mene sve ove godine, svaki moj uspjeh bi bio upitan.
Za kraj Anida nam ostavlja motivacionu poruku:
– Moja poruka bi bila da se u životu vodimo time da je svaki početak težak. Često naiđemo na prepreke, doživimo pad, te u tim trenucima trebamo imati snagu da ustanemo i nastavimo gdje smo stali, jer na kraju tog puta bit’ ćemo sebi zahvalni što tad nismo odustali.
(studomat.ba)
