fbpx

“Umjetnost i slikarstvo kao medij zahtijevaju dvosmjernu komunikaciju, između publike i umjetničkog djela. Samim tim iskušenje, izazov i pitanje je proizvedeno u postojećoj pandemičnoj situaciji, sociološke izolacije: kako komunicirati nadalje i kako prevazići prepreke, naizgled bezizlazne antisocijalizacije? Umjetnost je važnija nego ikada u ovakvim situacijama” – stav je umjetnice Borjane Mrđe, docentice na Akademiji Umjetnosti u Banjaluci i magistrice slikarstva.

Borjana Mrđa

Borjana Mrđa je svestrana umjetnica, koja je za Ultru govorila o novom normalnom iz perspektive umjetnika, sinergiji njenih dualnosti – pedagoške i stvaralačke, značaju izložbi i kritika, koje su svakom umjetniku potrebne kao vazduh, kako bi neprestano napredovali.

Može li umjetnost, pa tako i slikarsto, preživjeti online?

Borjana Mrđa: „Online alati su svakako alternativa, ali ne i rješenje. Mogu biti povod, ali ne i cilj. Forme doživljaja umjetničkog djela, moraju se dešavati u realnom prostoru, fizičko prisustvo je nužno i moguće ga je ostvariti bar u minimalnim okvirima i sa uvažavanjem svih propisanih mjera zaštite. Institucije kulture i alternativni prostori za promociju kulturnih sadržaja, rade u manjem obimu svakako i to treba koristiti koliko je moguće.“

Kako je na Vas kao umjetnicu, uticao zastoj koji se desio – jeste li uspjeli nastaviti sa stvaranjem i izažavanjem svoje kreativnosti ili Vam je više prijala pauza?

Borjana Mrđa: „Nije jednostavno, nije mi lako da ostanem skoncentrisana na stvaranje sa smanjenom socijalizacijom. Svakako mi je trebao rad, kreativni rad me održavao kroz cijeli ovaj negativni i haotični proces. Mislim da je ljudska psiha na vrlo krhkom mjestu u vladajućoj situaciji. Rad je odličan generator za eliminaciju straha, neodređenosti i haotičnosti, treba tražiti smisao u izražavanju sebe u bilo kojem materijalu ili načinu, koji je kreativan. Na ovaj način vidimo rezultate koji su opipljivi, stvarni i dajemo sebi smisao, da uvijek možemo uraditi nešto važno i vrijedno bez obzira na nametnuta ograničenja. To je suština ljudskih bića.“

Borjana Mrđa

Kako izgleda cijeli proces stvaranja jednog djela, kroz koje sve faze prolazite? Da li taj proces zahtijeva prisustvo tuge ili Vas pokreće pozitivna energija?

Borjana Mrđa: „Mislim da je stvaranje umjetnosti dubok egzistencijalni proces. Izvući na površinu ono što duboko proživljavamo i otkrivamo kao važno, nije jednostavno. Prihvatanje, a istovremeno davanje mogućih novih načina, pristupa i razumijevanja stvarnosti je dio procesa. Patnja nije cilj ovog procesa, ali jeste prisutna, kao i bilo koji proces uviđanja istine ili nadrastanja utvrđenih obrazaca mišljenja i doživljaja okolnosti u kojima se nalazimo. Pozitivno i „patos“ se smjenjuju, dok se ne pojavi zadovoljavajuća estetička forma, koja u sebi nosi sve likovne vrijednosti, ali i jaku kontekstualnu i metafizičku suštinu. Ta forma posjeduje kontrast, konflikt ili neku vrstu dualiteta različitih polariteta. Ideja se često pojavljuje iz situacije, događaja i osjećaja u kome se postavljam znatiželjno i ljubopitljivo, prema određenoj nepoznatoj situaciji… otvorena za odgovore, koji mi se ne moraju uvijek svidjeti, ali je nužno da ih prihvatim, ako će moja umjetnost imati etičku težinu. Etika mi je jako važna. Razlog zbog koga stvaram, mora imati smisla na više socioloških nivoa, od onih ličnih do univerzalnih. Pronaći odgovarajući materijal i tematski postaviti kompoziciju je takođe izazov, niz pokušaja i neuspjeha je dio procesa. Djelo umjetnosti je bliže životu, onoliko koliko prigrli sve njegove nesavršenosti i nemogućnosti, koliko i pozitivne aspekte.“

Borjana Mrđa

Koliko Vam nedostaju izložbe u proteklih nekoliko mjeseci i koliko taj momenat ličnog predstavljanja svog rada znači umjetnicima?

Borjana Mrđa: „Nužno je da se rad vidi i doživi u realnom prostoru. Upravo ta nemogućnost je i najveći izazov postojeće situacije. Protok digitalnih informacija je poprilično plošan format u smislu dimenzionalnosti. Umjetničko djelo je uvijek svjedok više dimenzija. Ono ih generiše i prenosi na više nivoa ličnosti i traži susret, da bi djelovalo. Mi kroz umjetničko djelo prenosimo u stvari, obrazac za pozitivan pristup nekom problemu, bio on u domenu društvenog, sociološkog, političkog ili individualnog prostora. Moj stav je da problem uvijek zadire u više nivoa i mora voditi ka subjektivnom razrješenju, utoliko rad ima veću težinu i važnost za kolektiv.“

Predajete i na Akademiji umjetnosti – šta je ono najbitnije što se trudite prenijeti svojim studentima?

Borjana Mrđa: „Predmeti koje predajem imaju zanatsku komponentu, koja se mora savladati da bismo mogli ići dalje u promišljanju i produbljivanju ideje umjetničkog izraza. Da bi se studenti mogli igrati, moraju naučiti pravila igre. Svaki student je univerzum za sebe. Učiniti njihovu specifičnost u formalnom i suštinskom izrazu vidljivom i nepokolebljivom je moj cilj. Da budu svoji i samostalni, dovoljno sigurni u sebe, a opet dovoljno skromni i prizemni, da mogu napredovati. Želja za istraživanjem i poštovanje prošlosti su neki od pristupa, koje se trudim da im pomognem osvijestiti kao i istrajnost u nimalo jednostavnom procesu, koji se sastoji iz niza grešaka i prevazilaženja istih.“

Borjana Mrđa

Kada uporedite dvije strane Vaše ličnosti – onu pedagošku i stvaralačku – kako se nadopunjuju i da li bi uopšte jedna postojala bez druge?

Borjana Mrđa: „To je nešto najljepše u moja dva posla, koja čine cjelinu moje ličnosti, upravo to poređenje i preispitivanje dvije vrste djelovanja. Pedagoška je još plemenitija i odgovornija, zahtijeva više energije i promišljanja, koja nisu egocentrična već su proces davanja bez očekivanja samo konkretnog ličnog profita. Tako mi je omogućeno djelovanje za opšte dobro, društveno i kulturološko. Sigurna sam da bi stvaralačka praksa postojala bez pedagoške, jer je moj pogled ka umjetnosti uvijek bio nepokolebljiv, idealistički i egzaltiran, bez kompromisa. Prilika da budem podjednako učenik svojih studenata kao i profesor, uveliko pozitivno utiče na moju umjetničku praksu. Teško je to u ovoj fazi života, uopšte razdvojiti u razmišljanju.“

Borjana Mrđa

Pored slikarstva, uživate i u pisanju i književnosti. Koje još skrivene umjetnosti krijete u sebi i koliko je bitno da umjetnik bude svestran?

Borjana Mrđa: „Nemoguće je da vas ništa ne zanima osim pukog prenošenja, onoga što vidite ispred sebe. Samo je velika razlika između onih koji ne posustaju u traženju i saznanjima kroz različite oblasti, ne ograničavajući se jedino na sigurnost uživanja u zakonima likovnosti. Mada i to može biti snažno, ako se ide dovoljno duboko u istraživanju i promišljanju. Pa pogledajte sve velike umjetnike prošlosti, istražite malo o njihovom putu u umjetnosti i pronaći ćete niz svestranih i specifičnih dodatnih promišljanja stvarnosti, kroz različite discipline od naučnih, književnih, filozofskih, pa do tehnoloških. Biti svestran, to je priroda istinskih umjetnika, kao i propitivanje različitih društvenih pozicija. Znatiželja je nužnost.

Mene pokreću dodatno filozofija i film, to su moje velike ljubavi. Sakupljanje starih predmeta me takođe uzbuđuje. Mislim da starine nose kompleksnu energiju vremena i ruku kroz koje su prolazile, pa tako postaju nosioci čarobnih informacija, kompleksne estetike i individualnih istorija. Priča u stvari. Umjetnost uvijek nosi u sebi priče, ma koliko djela umjetnosti bila apstraktna. Želimo uvijek čuti priču iza djela, iza umjetnika, iza vremena u kome se određena umjetnost pojavljuje”.

Borjana Mrđa

Kako podnosite kritiku? Bez kritike, kolika je uopšte vrijednost onoga što umjetnik stvara?

Borjana Mrđa: „Slikarstvo ne može ostati u ateljeu, da bi imalo smisao i funkciju. Prihvatiti kritiku, negativnu i pozitivnu, se uči, navikava, nadrasta i tako se raste kao umjetnik. Jako je bitno dolaziti u kontakt i polemisati sa istoričarima umjetnosti, filozofima i kustosima u institucijama umjetnosti, tako razumijevamo odgovornost i obim našeg djelovanja, kao i sve ono što je naša misija kroz ulogu umjetnika. Naučiti predstaviti svoj rad i braniti svoje stavove, ne možemo preko noći. Ako kažemo da djelo treba da govori za sebe, to je samo dio istine. Kako doći do toga, da se djelo prikaže i pokaže? To nije jednostavno, neće nam sva vrata biti automatski otvorena, niti trebaju biti. Ako postavljamo teze, koje su nekonvencionalne i drugačije u odnosu na vrijeme u kome stvaramo, logično je da ćemo naići na veći otpor. To bi trebao biti izazov. To je proces na koji ako ne pristanemo, ne možemo napredovati i djelovati. Jedino pitanje koje sebi trebamo postavljati je šta zaista želimo postići. Onoliko koliko vjerujemo u svoj rad i istrajavamo u njemu, to ćemo i postići.“

Pandemija virusa korona je pogodila sve branše. Slikarstvo kao umjetnost je i bez korone nepravedno marginalizovano, a po Vama, koliku štetu je pretrpjelo u prethodnih šest mjeseci?

Borjana Mrđa: „Umjetnici sada stvaraju čak više u studiju i ateljeu, budući da im je uveliko onemogućena izlagačka aktivnost i prezentacija rada u institucionalnim i ostalim zatvorenim prostornim okvirima, pa stoga imaju više vremena za ovu osamljeniju vrstu rada. Međutim, umjetnost i slikarstvo kao medij, zahtijevaju dvosmjernu komunikaciju, između publike i umjetničkog djela. Prenošenje iskustava kroz bilo koji medij umjetnosti, evocira osnovne etičke i estetičke kategorije postojanja. Samim tim iskušenje, izazov i pitanje je proizvedeno u postojećoj pandemičnoj situaciji sociološke izolacije: kako komunicirati nadalje i kako prevazići prepreke, naizgled bezizlazne antisocijalizacije? Umjetnost je važnija nego ikada u ovakvim situacijama.“

Borjana Mrđa

Kakve planove imate u budućnosti, šta možemo očekivati do kraja ove neobične godine?

Borjana Mrđa: „Trenutno radim na seriji slika i objekata. Imam tri završene cjeline radova za koje pravim planove, kako i gdje ih izlagati. Doktorski projekat/izložba i knjiga pod nazivom „Dekorativna sopstva“, čija je prezentacija usporena zbog okolnosti, će vidjeti svjetlo dana početkom oktobra u Beogradu u Galeriji FLU. Jedan od radova, video instalacija pod nazivom „Mnemonika matri“, će biti prikazana u decembru na sajmu umjetnosti “Canvas International Art Fair” u galeriji “The Line” u Londonu. Na ovom sajmu su trebale biti izložene i slike iz cjeline „Površine individuacije“, međutim odustali smo od toga upravo zbog kompleksnosti transporta u situaciji u kojoj se nalazimo. Ostale planove pravim u izmijenjenom režimu, budući da je prelazak granica trenutno veoma otežan. I ovo će se završiti svakako.“

Šta biste poručili mladim umjetnicima, koji možda iz straha da od umjetnosti neće moći finansijski opstati, okreću leđa svojim snovima i željama?

Borjana Mrđa: „Nikakav spoljnji pritisak ne može vas skrenuti sa puta, koji ste izabrali i za koji ste predodređeni. Oni koji zaista žele da se bave umjetnošću to znaju duboko u sebi i odlučni su u tome, bez obzira na okolnosti. Slika je ipak proizvod na koncu i svaki dobar proizvod se može unovčiti. Poznavanje tehnika, koje se izučavaju na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, mislim da nudi široku mogućnost finansijske sigurnosti, sve je u pojedincu i njegovom odnosu prema radu. Finansijsku sigurnost, vam nijedan fakultet ne garantuje apriori, zar ne?“

(ultra.ba)