Remi: Dok god ima nas koji smo se spremni boriti za pravednost, nije gotovo

Četiri godine nakon izlaska zadnjeg albuma Tijelo, jedan od najpopularnijih bendova u regiji Elemental objavio je svoj novi album pod naslovom Ilica.

Obožavatelji su mogli preslušati sve pjesme na Bandcamp-u, dok su od jučer one dostupne i na YouTube-u.
O novom albumu, snovima, društvu, ali i poeziji, razgovarali smo s predivnom i uvijek inspirativnom Mirelom Priselac – Remi.

Naslovna pjesma Ilica obradovala je sve nas koji smo dugo iščekivali vašeg novog albuma. Kako je nastala? Znači li ovo da nas očekuje album inspiriran Zagrebom?
Lokacija na kojoj provodiš najviše vremena upisuje se u tvoj krvotok, malo po malo zavlači ti se pod kožu. Uvlači ti se u snove, u podsvijest. I onda je, kao pjesnik, upisuješ u svoje stihove, podvlači ti se pod jezik. I tako je s nama i Zagrebom, otkako je Elementala: točnije od 1998. Uvijek se provlači kroz naše rime, spotove i albume. Kad nekog ili nešto voliš, vidiš ga u drugima – u našem slučaju, vidimo ga u drugim gradovima u regiji. Zato je Ilica zagrebački, ali i regionalni album. Nije toliko bitna nomenklatura ulice koju smo odabrali za ime albuma koliko je bitan sentiment sigurne luke i poznatog osjećaja koračanja gradom kojeg voliš.
Koja se poruka krije iza novog albuma?
Ne postoji univerzalna poruka albuma jer svaka pjesma vuče u svom smjeru i kod slušatelja (a i nas koji smo ga stvarali) budi drukčije emocije iz pjesme u pjesmu. Ovaj put smo se pozabavili temama koje su velike i teške – nada, zajedništvo, osamljenost, seks, snovi – a opisali smo ih kroz male situacijske sličice. Ilica je omnibus osam gradskih priča, svaka sa svojom porukom, bojama i atmosferom.
Kako se ovaj album razlikuje od zadnjeg albuma Tijelo? 
Nadam se da smo Ilicom otišli stanicu dalje od mjesta na kojem smo ostavili Tijelo. Nadam se da je tako, jer je to ono čemu težiš kad stvaraš – da impresioniraš sam sebe, da ti bude uzbudljivo dok pišeš i skladaš, da zagrebeš dublje u svoju nutrinu i pronađeš mjesto koje još nikada nisi dirnuo. Temu koju još nikada prije nisi obradio.
To je, naravno, Sizifov posao, pogotovo ako uzmemo u obzir da je Elemental bend koji stvara već 22 godine – o mnogim smo temama već pjevali ili repali. Za mene je uspjeh i kad neku temu, koja mi se čini passe ili već viđena, obradimo iz novog i neočekivanog kuta.

Sve svoje snove u kofer pospremi, ponesi sa sobom na put. O čemu ti sanjaš? Kuda želiš ponijeti svoje snove? 
Sanjam o prostoru na kojem me nitko ne smatra manje vrijednom zato što sam žena. Sanjam o ravnopravnosti, o jednakoj plaći i prilikama za zapošljavanje. Sanjam o edukaciji za sve, bez obzira na klasu, podrijetlo ili boju kože. Sanjam o javnom zdravstvu i krovu nad glavom za sve. Sanjam o jednakosti pred zakonom, bez obzira na to tko ti je tata i u kojoj je stranci. Sanjam o poštenom sustavu koji mari za čovjeka zbog kojeg je stvoren. Sanjam o zagrljaju i solidarnosti. Sanjam da se smijemo i da smo zdravi – u glavi i u međusobnom odnosima.

Trenutno si dio žirija za Nagradu Milan Mladenović, zajedno s Darkom Rundekom i Srđanom Gojkovićem. Koja su to djela koja, po tebi, zaista ostavljaju tragove? Na što bi glazbenici trebali obratiti pažnju kako bi se odvojili od ostatka i napravili nešto što će zaista biti od izuzetne vrijednosti?

Djela koja ostaju živa i kada njihovi autori više nisu s nama su ona djela koja su promijenila pravila. Ona koja su iskočila iz zadane ili očekivane paradigme. Hrabra djela, hrabre pjesme i hrabri ljudi koji su iz iznjeli na svojim plećima.
One kandidate koji budu hrabri – kroz inovativne aranžmane, tekstove i poruku koja diše kroz pjesmu – želim vidjeti i čuti u finalu. Oslanjat ću se i na svoj unutarnji osjećaj koji me rijetko kada prevari. Zapravo, ne prevari me nikada samo što ga ne poslušam uvijek, he he…

Autor fotografije: Kristijan Smok, Izvor: Mirela Priselac

Jednom prilikom si rekla da nas vrijeme gazi, a mi još uvijek raspravljamo o pitanjima iiz prošlosti. Da ne želiš da te se hvata na nož ukoliko kažeš da nisi vjernica ili ako umjesto prosinac kažeš decembar. Već si preko 20 godina na sceni, pa je li se nešto promjenilo po tom pitanju tokom godina? Osjećaš li se da živimo u društvu gdje ljudi poštuju tuđe izbore, ili smo još uvijek daleko od toga? 
U 20 godina koliko radim muziku, u društvu na Balkanu nije se promijenilo mnogo toga – ne mogu biti lažno optimistična nego realna. Naravno, neke male stvari su se pomaknule, neki mali iskoraci prema boljem svijetu su se dogodili, ali rekla bih ma možemo i moramo bolje i više. Ako ništa drugo, iz osjećaja odgovornosti premageneracijama koje dolaze. Njima dugujemo pravednije postavljen stol.
No, ne želim bacati floskule o generacijama koje dolaze. Ne mislim da smo izgubljeni, ne još. Dok god ima nas koji smo se spremni boriti za pravednost, nije gotovo. Promjena je spora, frustrirajuće spora, ali vjerujem u nas koji nosimo luč.

Autor fotografije: Kristijan Smok, Izvor: Mirela Priselac

Tvoj FB profil Remi na internetima jedna je prava oaza zanimljivih stavova, poezije, ali i savjeta za uređenje doma. Koliko je za tebe dom izvor inspiracije? Kažeš da voliš migraciju, pa koja su to druga mjesta osim Zagreba gdje bi mogla zamisliti svoju budućnost?

Za mene je pojam kuće vrlo fleksibilan. Kuća mi nije samo lokacija, neko mjesto gdje se osećam sigurnom nego i ljudi uz koje se osjećam ispunjenom. Nije mi bitno koliko imam nego s kim sam i koliko se smijemo. Neki put mi je najljepše i kad sam sama sa sobom jer sam s godinama naučila što znači voljeti sebe, iznutra, grliti sebe i svoje srce.
To mi nije bilo bogom dano, do toga sam trebala doći, kopanjem po ružnim uspomenama, traumatičnim iskustvima, stvarajući novu sebe koju volim. Kuća mi znači ono malo, sigurno mjesto usred bića. Zato mi nije bitno u kojem sam gradu. Lastavica napravi gnijezdo na nemogućim mjestima.

Image may contain: people sitting, living room, table and indoor
Izvor: Facebook

Kako brineš o sebi, mentalno? 
Mnogo je tu unutarnjeg promišljanja, čitanja, ali i razgovora s ljudima. A neki put najviše učim iz tišine. Stalno si postavljam pitanja i ne odustajem od sebe. Čak i kad odem na vrlo mračno mjesto unutar sebe, ono mjesto koje svi imamo, kad čujem onaj zli glas koji svi imamo u glavi, dopuštam si da neko vrijeme provedem tako, da ga čujem. Ali mu ne dopuštam da me prevlada. Muzika i pisanje mi mnogo znače, što se tiče mentalne higijene.

Image may contain: 1 person, sitting, living room and indoor
Izvor: Facebook

Za kraj, malo o tvojoj zbirci poezije koju si nazvala Masarykova. Darko Rundek preporučuje ju djevojkama i ženama koje su sanjale da su sretne i trebaju podršku da se bore za san. Kome je ti preporučuješ? Što se dogodilo u Masarykovoj i natjeralo te da baš ovako nazoveš svoju prvu zbirku poezije? 
Masarykova je ulica koja je upisana moje gradske prohode, to je jedna ulica u centru Zagreba koja spaja Trg Maršala Tita i Teslinu. Nemoguće je puna značenja – na njoj su se nekoć skupljali muzičari Novog vala, umjetnici i pjesnici, na njoj smo prosvjedovali protiv Horvatinčića i branili građanske slobode… Ona je jedna od ulica kojoj je svaka vlas pokušavala promijeniti ime i ni jedna nije uspjela. Za mene je Masarykova simbol održivosti, bunta, zagrebačkog no pasaran duha. Nepokorena je.
Osjećam se sigurnom kada hodam njome. Ukoričavanje poezije me činilo nesigurnom jer mi je ovo prva zbirka, nisam znala što me čeka. Pa sam za ime zbirke odabrala mjesto na kojem se osjećam sigurnom, da si ulijem malo hrabrosti.
Izvor: belizagrebgrad.com.hr