fbpx

Brčak Arman Korajac, 1995. je godište. Magistar  je teorijske i matematičke fizike i trenutno dokorant na Institutu ”Josef Štefan” u Ljubljani. S njim je razgovarala Emina Osmić Hajdarević.

Mladi fizičar iz Brčkog, Arman Korajac, dobitnik zlatne značke sarajevskog Univerziteta, priznanja koje se dodjeljuje za izuzetan uspjeh tokom studiranja, u svoju bogatu biografiju može dodati i ovogodišnje druženje s nobelovcima kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine na tradicionalnom druženju nobelovaca u Lindau u Njemačkoj. S Armanom smo razgovarali o iskustvu studiranja u Njemačkoj, o fizici u Bosni i njegovim planovima za budućnost, a evo kako je sve počelo:

Nakon srednje škole, odluka je za mene bila onako, ili matematika ili fizika pošto sam imao afiniteta prema tim naukama i htio sam se baviti baš čistom naukom a ne inženjeringom i slično.

Nakon dodiplomskog studija fizike na sarajevskom Univerzitetu, Arman je pored više ponuda od različitih univerziteta, odabrao Tehnički univerzitet u Minhenu kao mjesto daljeg usavršavanja. Upravo na ovom fakultetu je i nedavno magistrirao. Usporedivši uslove studiranja, kaže da strani univerziteti raspolažu boljim resursima i opremom, te nastavnim kadrom. Od njega smo saznali i da li su ocjene presudne za napredovanje i prilikom upisa na prestižne fakultete:

Mislim da nisu toliko bitne. Čak i kad sam pričao s profesorima, i u bilo kakvoj prilici, mnogi su rekli da nije bitno koliko se zna nego je bitno da oni vide kod studenta da on može brzo nešto naučiti.

Arman još kaže da ocjene „ipak nose neku težinu“ prilikom prijavljivanja na stipendije u svrhu zadobivanja pažnje, ali i da je imao priliku razgovarati s vrsnim fizičarima koji, prema njegovim riječima „i nisu imali tako dobre ocjene“. Jasno je da kod Armana nije bilo straha od fizike i matematike, ali o strahu od nauke među djecom u školi govori kao o propustu:

Problem je sa tako predmetima kao što su matematika i fizika što su to… isto kao da sastavljate neki lanac, znate, i onda ako nešto prospustite jednog dana ili samo jedan čas, onda trebate to naravno nadomjestit da biste mogli nastaviti dalje. E sad, problem obrazovanja jeste taj univerzalni tempo što se ne gleda učenik ponaosob.

Arman ističe da je isti tempo za učenike globalan problem i da se „bez zupca koji nedostaje“ ne može nastaviti dalje. Tako su on i mladi naučnici poput njega zupci koji pokreću naše društvo, pa smo ga upitali, žargonski rečeno, „ima li hljeba od teorijske fizike u Bosni i Hercegovini“:

A nažalost nema. Mislim u BiH nemamo institut za fiziku i to je već glavni minus zašto ne možemo zaposliti takav kadar. I onda ljudi koji su diplomirali i magistrirali u toj oblasti teže da idu negdje van da mogu usavršiti svoje znanje. E sad, onda se morate pozdraviti sa činjenicom da ćete se vratiti i da ćete od toga imati hljeba u BiH.

Ipak, prema riječima našeg sagovornika, kretanja akademika su normalna i svako teži da ide prema onoj naučnoj oblasti koja ga zanima, ali dodaje da se time ipak „ne može opravdavati zašto naši madi naučnici odlaze“. Govoreći o tradiciji izučavanja fizike u BiH, Armanu su uzori velika imena u toj oblasti poput Dejana Miloševića i Svjetlane Fajfer, ali s posebnim oduševljenjem pominje i nove generacije:

Mi imamo ogroman broj dobrih fizičara. Kakvim naučnicima ova država raspolaže, to je nevjerovatno.

Neizbježnan razgovor bio je i onaj o odlasku iz Bosne i Hercegovine:

Nažalost, kako se bavim tom oblašću fizike koja kod nas nije dostupna, ako se želim dalje oblikovati, dalje educirati, nema onda smisla ostajati ako već ovdje nema od koga šta naučiti. Takav je put da hoću da idem vani.

Iako svoj život vidi u inostranstvu, Arman kaže da želi pomoći Bosni i Hecegovini, a ima i konretne projekte koji doprinose popularizaciji fizike među mladima, poput kampova fizike i  STEM Youth Campa u organizaciji Asocijacije za napredak nauke i tehnologije u Bosni i Hercegovini čiji je član. Arman Korajac nije usamljen slučaj izuzetno uspješnih mladih ljudi u našoj zemlji, ali potrebno da se o njima više čuje, nadamo se da ovim prilogom dali doprinos u ostvarivanju tog cilja.

Preuzeto sa: https://op.bhrt.ba