fbpx

Davno sam napisala da je Badnjak ogledalo našeg života. Sve što imaš večeras najsnažnije imaš, i sve što nemaš večeras najstrašnije nemaš.

Možda je to, mislila sam, jer se u našim malim mjestima zatvore trgovine i kafane već oko 18:00 sati, pa ljudi više nemaju gdje bježati od sebe.

Možda je to, mislila sam, zato jer večeras postaje jasno tko je kome plan A. Svi planovi B večeras ostaju sami, bulje u telefone i čekaju nešto što možda nikada neće doći.

Ipak, postoji gori scenarij od samoće na Badnjak.

Strah od praznog stana, samoća i usamljenost na Badnjak ništa su u usporedbi od shvaćanja da život provodimo s krivom osobom. To je zasigurno jer se u našim malim mjestima ljudi ne rastaju. Kada jednom potpišeš taj papir, nema povratka. Kada jednom potpišeš taj papir nema nazad – i svima je svejedno jesi li potpisala smrtnu presudu u kojoj ćeš svaku noć plakati u jastuk ili ćeš dobiti najdivnijeg muža na svijetu.

Malom svemiru oko nas je svejedno jesi li sretna i voljena. Mali svemir oko nas tvoj vapaj za ljubavlju i pažnjom, tvoju potragu za srećom smatra izvoljevanjem. Ižinjavanjem. Naš mali svemir ti nikad neće dozvoliti da potražiš neki drugi put ili neki drugi način da se smiješ i raduješ. Ako jednom pogriješiš, gotovo ti je. Tvoja greška će trajati dok te ne pojedu crvi ispod kamena na kojemu je njegovo prezime.

Još se sjećam kada mi je ovdje neka nepoznata žena napisala – Nisam sama, samo sam s čovjekom kojeg nema. Koji bježi od mene. Toliko me ne voli da mu nije potrebna druga žena da bi otišao od mene, svaku večer. Toliko me ne voli da je svaki njegov znak pažnje za mene doživljaj kojim se hvalim prijateljicama. Sve što sretne žene imaju svaki dan, ja dobijem jednom godišnje. I tada letim od sreće.

Ima gorih scenarija od samoće na Badnjak. Zove se napuštenost u punoj kući.

Zato vam ove godine želim da volite sebe najviše i sebe prvo. Da lakše napustite onog tko vas napušta svaku večer. Da volite sebe toliko da ćete odjebati svaki potpis, svaku smrtnu presudu, svaki mali svemir.

Već sutra je gotovo. Već te sutra mogu pojesti crvi ispod ploče s imenom čovjeka koji te činio nesretnom.

Marina Radoš