fbpx

Bračnom paru Đuričić iz Loznice nije trebalo mnogo vremena da stvore lijepu ideju i da počnu da prave neobične, jednostavne „singlespeed“ bicikle, koji su sada popularni u svijetu.Izreku iz Loznice „prosto k’o biciklo“ inženjer zaštite životne sredine Tamara (31) i master analitičar zaštite životne sredine Miloš (39) doživjeli su kao ljepotu u jednostavnosti i lakoći upotrebe. Svjesni činjenice da ram bicikla predstavlja njegovu najbitniju komponentu, počeli su potragu za ramovima jednostavne, klasične geometrije od čeličnih legura – materijala koji pruža idealan odnos čvrstine i udobnosti.

Tako je početkom 2020. godine nastao prvi model bicikla „Lucky Wolf Cycles“, a za tu ideju nedavno su dobili prvu nagradu na konkursu „Zelene ideje“ Trag fondacije.Osnovna ideja je reparacija i stvaranje unikatno obojenih „singlespeed“ bicikala nastalih od ramova starih drumskih i gradskih bicikala.„Dok sam se bavio servisiranjem jednog starog drumskog bicikla, Tamari sam često govorio koliko sam bio oduševljen kvalitetom izrade retro-drumskih trkalica. Pošto su njoj boje i dizajn oduvijek bile privlačne, poželjela je da se oproba u farbanju bicikla. Ramovi koje vidite prolaze kroz proces uklanjanja stare boje, nanošenja podloge, farbanja i lakiranja. Svaka kombinacija boja rezultat je njene trenutne inspiracije i sve je unikatno – ne postoje dva isto obojena bicikla. Nakon toga ugrađujemo nove dijelove i sve sklapamo ručno“, objasnio je Miloš za Priče sa dušom.

On se servisom bicikala bavi nekoliko godina, a priča oko „Ciklo-garaže“ krenula je od osnivanja udruženja: Planinsko biciklističkog društva BicikLO iz Loznice.„Moj prijatelj Zoran Bogićević i ja pokrenuli smo udruženje čija je osnovna ideja bila promocija brdsko-planinskih biciklističkih (MTB) ruta našeg kraja, a mi inače i organizujemo grupne vožnje po našim planinama (Gučevo, Cer, Boranja, Jagodnja, Tronoške planine) i kartiramo ove rute.“„Ciklo-garaža“ se nalazi u dvorištu porodične kuće gdje Miloš i Tamara na malom prostoru obavljaju cijeli proces servisa i reparacije. Ona je glavni dizajner i farbar, a on serviser.

Pored alata za servis bicikala, tu su i alat i oprema za farbanje i lakiranje bicikala.„U proces stvaranja „Lucky Wolf Cycles“ bicikala uključeni smo oboje – svako iz svog djelokruga. S obzirom na to da se kompletan proces odvija ručno, što našim proizvodima daje dodatnu osobnost, za pripremu, farbanje i ugradnju dijelova za jedan bicikl treba nam tri do četiri dana. Pored reparacije i sklapanja, bavimo se i servisom i farbanjem bicikala po želji korisnika“, ističe Tamara i dodaje da im posebno zadovoljstvo predstavlja kada ljudi donesu svoj stari bicikl za koji su emotivno vezani i kome žele da udahnu nov život.

Reakcije ljudi koji su vidjeli njihove bicikle su veoma pozitivne jer se odmah prepozna želja za jedinstvenošću. Kolorit i jednostavnost ljudima prvo upadnu u oči.„Ohrabruje nas to da sve veći broj biciklista prepoznaje značaj jednostavnosti kod bicikala namijenjenih svakodnevom kretanju. Još kad smo osnivali udruženje Zoran i ja smo željeli da bicikl u Loznici dobije mjesto kakvo zaslužuje. Brojnim akcijama sa sugrađanima, saradnjom sa saobraćajnom policijom, pisanjem priručnika iz oblasti biciklističke infrastrukture trudili smo se da nosiocima lokalne vlasti predstavimo sav potencijal koje bicikl ima u urbanom tkivu grada.“

Ekologija i biciklizam: Miloša i Tamaru spojila je zajednička profesija, jer oboje dolaze iz svijeta zaštite životne sredine, dok ljubav prema biciklima nose od malih nogu.Prema riječima bračnog para Đuričić, u Srbiji ima ljudi koji se bave reparacijom, uglavnom drumskih trkačkih bicikala i njihovim vraćanjem u prvobitno stanje, ali da su oni za sada jedini koji prave singlespeed bicikle od starih bicikala.

„Mi svoj rad na biciklima zaista doživljavamo kao stvaralaštvo, to je proces koji ide od ideje do gotovog proizvoda. I nagrada za taj trud je prisutna odmah po završenom poslu: kada prvi put provozamo naš bicikl, zvuk i njegov pokret za nas predstavljaju muziku. Slična stvar je i sa svakodnevnim servisom bicikala, ja uživam da popravljen i sklopljen bicikl postavim na stalak, zavrtim pedale i gledam i slušam. Osjećaj koji se javi kada nešto popravite sopstvenim rukama je neopisiv. Mislim da je kategorija ručnog rada danas nepravedno potisnuta u drugi plan“, kaže Miloš za Priče sa dušom.

Najljepši dio posla su im početak i kraj, od trenutka kada odaberu ram na kojem će raditi, a zatim preko kovitlaca ideja kako bi trebalo bicikl na kraju da izgleda.„Pravljenje kombinacije boja i dijelova je ono što nam „pali motore“. Na kraju cijelog procesa uživanje je vidjeti gotov rezultat svog rada i truda. Prva vožnja i testiranje bicikla nose osmijeh i radost svaki put“, kažu ovi Lozničani.

Jedan od ciljeva im je da „Ciklo-garaža“ postane solidarno preduzeće, koje će uz aktivnosti udruženja zajedno raditi na osnovnoj misiji: uvećanju broja biciklista u svakodnevnom kretanju.„Živimo u Loznici – malom gradu pored Drine, u podnožju planine Gučevo. Naši sugrađani voze bicikl, ali još uvjek ne u dovoljnoj mjeri. Posljednjih godina pojavio se priličan broj biciklista – rekreativaca koji bicikl voze vikendom po putevima i šumama našeg kraja. Svakodnevne saobraćajne gužve i muke sa parking mjestima i zagađenjem još uvijek nisu dovoljan razlog da se ljudi u većem broju okrenu biciklu kao vidu prijevoza. Nadamo se da ćemo kroz aktivnosti udruženja doprinijeti tome da naši sugrađani u većoj mjeri prepoznaju ono što je u razvijenom svetu već davno poznato – da bicikl predstavlja idealno prijevozno sredstvo u gradu“, rekao je Miloš na kraju Priče sa dušom.Plasman na tržište obavljati će se putem internet-prezentacije i prodaje (veb šopa), uz obrađene teme o dobrobiti biciklizma koje bi trebalo da posluže kao motivacioni sadržaj za upotrebu bicikla kao svakodnevnog vida prijevoza.

Izvor:hocu.ba