Osvrt na slikarski rad ručno oslikanih murala umjetnice Zehrine na zidovima Pedijatrijske klinike UKC-a Tuzla

– Cjelokupni ambijent Pedijatrijske klinike Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla dobio je novu dimenziju nakon što je akademska slikarka Zehrina Karić oslikala zidove likovima iz crtanih filmova. Tokom restauracije i radova na klinici, Zehrina je uporedo obavljala svoj dio, pa je javnost imala priliku medijski pratiti objave na tu temu. Kao što je i očekivano, Zehrina je tokom slikanja nailazila na more oduševljenja kako djece tako i njihovih roditelja. Ovo je po svemu sudeći jedno veliko osvježenje za sve one koji posjete odjeljenje dječije klinike.
Nastavljen i drugi ciklus oslikavanja zidova dječije klinike
Prvi dio projekta bilo je oslikavanje hodnika u prizemlju, nakon čega je uslijedila jedna pauza, ali ponovnim radovima i rekonstrukcijom ostalih dijelova klinike, svoj angažman ovih dana Zehrina je uz podršku Fondacije Junuzović ponovila u istom svjetlu.
Kako bismo nastavili sa lijepim i pozitivnim temama i u ovoj godini, odlučili smo se za jedan zanimljiv intervju na tu temu.
Tako je Zehrina i ovih dana vrijedno radila na oslikavanju zidova klinike, pa smo iskoristili priliku razgovarati sa njom i obići sve dijelove klinike kako bi nam objasnila kako je birala likove i zašto se odlučivala za iste.
-Šta zapravo koristiš za inspiraciju oslikavanja, u ovom slučaju dječije bolnice?
”-Umjetnici inspiraciju pronalaze u svemu i nastoje vidjeti ljepotu čak i tamo gdje je nema. Konkretno za oslikavanje Pedijatrijske klinike inspiraciju sam pronašla u djeci i onome što je njima lijepo, zanimljivo. To su likovi iz crtanih filmova, knjiga, heroji, životinjice… Pokušala sam sve naslikati usklađeno tako da sam u jednom dijelu klinike naslikala likove iz crtanih filmova, u drugom magičnu šumu sa veselim sovicama, zatim ponovo likovi iz crtanih filmova i knjiga, te na spratu životinje iz džungle. Pažnju sam obratila i na izbor boja, tako da sve naslikano bude u harmoničnom šarenilu koje će privući pogled djece koja tu dođu. Cilj je da u veselijem i ljepšem okruženju zaborave bar na kratko razlog zbog koga su tu došli.”
-O čemu si razmišljala dok si slikala, koji su bili tvoji motivi?
”-I sama imam strah od doktora pa je prvi motiv bio ideja da kod djece ublažim strah od doktora. Željela sam  im uljepšati svakodnevnicu i razmišljala sam o tome kako će, dok budu čekali, razgledati naslikane murale i tako „odlutati“ u neki ljepši svijet.”
-Da li si primijetila radost na licima djece, kako osoblje reaguje na sve to?
”-Osoblje klinike je sa oduševljenjem prihvatilo moje oslikavanje murala i izrazili su mnogo riječi zahvalnosti. No, ono što mene najviše zanima jesu reakcije djece. Djeca reaguju instinktivno i iskreno, i prilikom oslikavanja znali su vrisnuti kada vide naslikane likove ili mi reći nešto spontano poput toga da sam najbolja umjetnica koju su vidjeli u životu. Lavinu pozitivnih reakcija dobila sam i od roditelja djece koja tu borave ili povremeno dođu.  Nisam očekivala ovako veliki broj pozitivnih reakcija i to sve za mene predstavlja veliku radost i zadovoljstvo.”
–Jesi li se i prije susretala sa humanitarnim radom ili je ovo tvoje prvo angažovanje ovog tipa?
”-Uvijek sam imala izraženu empatiju, osjećaj za druge i njihove potrebe. Humanitarnog djelovanja je bilo ali ovo je do sada najveći angažman tog tipa. Angažovanje u humanitarne svrhe ispunjava, čini da se osjećamo dobro tako da ću i u budućnosti nastaviti da se bavim humanitarnim radom.”
-Kakvo je tvoje viđenje cjelokupnog projekta Fondacije Junuzović?
”-Cjelokupni projekat za mene predstavlja svijetlu tačku u našem društvu. Sama ideja, zatim organizacija donatorskih večeri, pa konačna realizacija obnove Pedijatrijske klinike je velika, humana akcija vrijedna pažnje. U vremenu kada su svi okrenuti sebi ovaj projekat potvrđuje i dokazuje da ima i onih koji brinu i obraćaju pažnju na druge.”
–Da li misliš da je ovo jedan pozitivan pomak u našem društvu?
”-Naravno! Ovaj projekat stvara jednu pozitivnu, humanu priču i sliku, i kao takav može ostati u umovima ljudi i promijeniti ljudsku svijest. Naročito me veseli da sam postala uzor, te inspirisala i druge da kopiraju moju ideju kao što su tu uradile tri studentice u Sarajevu oslikavajući Pedijatrijski odjel, te polaznike škole slikanja u Brčkom za oslikavanje Doma zdravlja.”
-Koja je tvoja poruka iz ugla jednog umjetnika i koliko zapravo umjetnici mogu doprinjeti u razvoju kvalitetnijeg društva?
”-Umjetnost ima moć duhovne promjene pojedinca, a smatram da nam pozitivne promjene uveliko nedostaje. Uprkos ogromnoj moći privrednih, medijskih i političkih organizacija, intelektualci i umjetnici imaju šta reći u ovom svijetu. Ne samo umjetnici, nego svi mi, trebamo rizikovati vlastitu udobnost i stati u odbranu budućnosti, u odbranu ideala humanosti, estetike i kulturnog uzdizanja.”
 

Preuzeto sa: http://fondacijajunuzovic.ba/

Povezani postovi:

Od radikalizacije do reformacije: Ispovijest jednog od prvih džihadista Francuske Radionica o štetnom uticaju nargile na mlade ljude Ženska Mentorska Mreža počela sa radom: Podrška za 54 žene na početku karijere