fbpx

Neke ljubavi rode se još u djetinjstvu i cijeloga života traju kao opsesija kojoj je čovjek posvećen bez obzira na izazove s kojima se susreće. Opisujući svoj život inžinjer mikrobiologije Adnan Čučuković voli reći da se ljubav između njega i biologije rodila još u srednjoj školi i da je upis na fakultet bio više nego prirodna i podrazumijevana stvar. Nakon školovanja provedenog u gimnaziji obreo se na Prirodno – matematičkom fakultetu u Sarajevu vjerujući kako se njegovi snovi ispunjavaju a njegova priča postaje posebna u teškim bosanskim ekonomskim uslovima.

„Završio sam četverogodišnji bachelor studij inženjerske mikrobiologije, a nakon toga i master studij ekologije, kako zbog ličnih preferencija, ali i da bih sebi na taj način proširio dijapazon mogućnosti zaposlenja, obzirom da sam pred kraj studija shvatio da ću u ovakvim okolnostima kakve godinama vladaju u našoj državi, teško doći do zaposlenja“.

Prirodna bogatstva u „Ecomedico“ proizvodima

Ali, po završetku fakulteta počinju se, kako sam kaže, obistinjavati Adnanovi najdublji strahovi. Posao mu nekako uvijek izmiče, posebno onaj u struci da bi na kraju pristao raditi na mjestu koje ni približno ne odgovara njegovim naučnim kompentencijama. Rad na poslovima za koje se nije obrazovao otvorili su mu mnoge vidike, ali isto tako i doveli do spoznaje da je najveća prepreka dobivanju posla za koje je kvalificiran neadekvatan pravni sitem u kojem zanimanja njegovog profila jednostavno nisu definisana.

„Svojim kompetencijama i znanjem sam ipak vrlo brzo došao do zaposlenja u farmaceutskoj industriji, međutim ne u struci, zbog nepostojanja zvanja bachelora inženjerske mikrobiologije u sistematizaciji radnih mjesta, već na poziciji koja je u tom momentu bilo najpribližnija mom zvanju, a bilo ju je u sistematizaciji. Tako sam svoje prvo radno iskustvo nažalost sticao izvan svoje struke. Naredno radno iskustvo također nije bilo u struci, ali je opet bilo približno onome za šta sam se školovao i za šta sam imao znanje“.

Diskriminatorska zakonska osnova

Zakonska osnova je diskriminatorska u mnogim segmentima društva, ali prema biolozima je posebno netrpeljiva. Pored toga, veliki je problem, kaže, i što obrazovne institucije produciraju kadrove bez konsultacija sa tržištem rada.

„Uz sav respekt spram drugih zvanja, tamo gdje je u normalnom svijetu mjesto biologu, kod nas je mjesto drugom sličnom zvanju iz oblasti humanih i prirodnih nauka, a nerijetko i mjesto podobnom,  jer tako aktuelna zakonska rješenja dozvoljavaju, a nas kao struku diskriminiraju i stigmatiziraju. Problem je to sa kojim se, prema mom saznanju susreo skoro svaki biolog u Bosni i Hercegovini prilikom apliciranja na neko od radnih mjesta u struci“.

Svjestan da se pred njim otvara perspektiva u kojoj će možda cijeloga života raditi negdje na marginama onoga što mu omogućava njegovo specifično znanje, Adnan Čučuković se odlučuje napustiti svijet zakonskih nedorečenosti, diskriminacija i stigmatizacija. Upušta se u proces pokretanja vlastite kompanije u kojoj će pokazati kako se njegova znanja biologa itekako mogu uspješno komercijalizirati.

„Nemogućnost ostvarenja u struci s jedne i svjesnost vlastitih kvaliteta s druge strane, prije četiri godine su kod mene dovele do pojave takoreći revolta i inata, da odlučim pokazati sebi, ali i društvu u kojem živim da vrijedim, te da i bez podrške mogu nešto da napravim i ostvarim se u ovoj državi. Tako je došlo do realizacije ideje o osnivanju kompanije Ecomedico, ideje koja je doduše postojala i par godina prije toga. Očigledno je to bio okidač za njenu realizaciju, zbog čega se danas osjećam ponosno i zadovoljno“.

Upošljava četiri radnika

Na pitanje kakava je kompanija Ecomedico i čime se bavi Adnan odgovara s ponosom i dragošću. Jer, ne samo da je uspio biti samozaposlena osoba, Adnan Čučuković danas u svojoj kompaniji zapošljava i četiri radnika. Ničega ne bi bilo, dodaje, da nije njegovog znanja biologa, što je očigledan dokaz da je to potentno i tržištu atraktivno zanimanje.

„Ecomedico je ono što volim, ono u čemu uživam i zbog čega sam uzbuđen svakog novog dana. To je spoj svega onoga što sam u profesionalnom smislu ikad volio. Ima tu i mikrobiologije, ekologije, fitofarmacije, tehnologije i dizajna – sve su to stvari koje uživam da radim. Ecomedico danas ima četri zaposlena radnika i bavi se proizvodnjom visokokvalitetne zdrave hrane i dodataka prehrani, uglavnom na bazi pčelinjih produkata i ljekovitog bilja. Smatram da danas ne bismo bili na ovom nivou i slavili četiri godine uspješnog poslovanja da nije bilo mog obrazovanja, ali i obrazovanja moje supruge, koja je magistar ekonomije i koja je podjednako zaslužna za naš poslovni uspjeh. Sve ono što smo naučili tokom studiranja prenijeli smo u praksu, prilagodili savremenim trendovima i načinu poslovanju i za relativno kratak period postigli dosta uspjeha u poslovanju“.

Pandemija COVID-19 kao i hiljade drugih malih biznisa pogodila je i Ecomedico, kaže Čučuković pojašnjavajući kako je njegova kompanija krizu osjetila još u januaru kada je „došlo do prvih poremećaja na svjetskom tržištu, što se u našem slučaju reflektovalo kroz otežanu nabavku repromaterijala“.

O zdravstvenoj krizi koja prerasta u ekonomsku Čučuković kaže dvije ključne stvari. Mali biznisi, poput njegovog, najpogođeniji su, a o mjerama države ne razmišlja mnogo jer „nema pretjerana očekivanja“.

Najviše je ponosan što, pored svih teškoća s kojima se suočava u radu, radnike nije otpuštao.

„Obzirom da se nalazimo u kategoriji mikro biznisa, zasigurno je da smo u ovoj situaciji među najpogođenijima. Poslovanje nam je u znatnoj mjeri opalo i otežano, ali smo se trudili sve ovo vrijeme raditi, u zavisnosti od potražnje naših proizvoda na tržištu, kako bismo sačuvali radna mjesta i kako ne bi došlo do otpuštanja radnika. Do sada smo uspijevali u tome, vjerujem opet najviše zbog kvaliteta i inovativnog pristupu poslovanju i plasmanu proizvoda putem interneta, što radimo svih ovih godina“.

Nisam se oslanjao na pomoć države’

O korona zakonu ima negativno mišljenje i smatra da dolazi „prekasno“ i da mnogima „neće koristiti“.

„Od samog osnivanja nismo se oslanjali na pomoć države, tako da ni u ovoj situaciji nemamo pretjerana očekivanja. Država nema razumijevanja za privredu, ne sluša glas privrednika i probleme sa kojima se oni suočavaju, donosi zakone koji nisu sveobuhvatni i koji su puni nedostataka. Bojim se da tzv. korona zakon dolazi čak prekasno za brojne poslovne subjekte, a da onima koji još uvijek rade neće biti od koristi jer neće moći aplicirati zbog ograničavajućih propisa definisanih tim zakonom. Zakon ovih dana treba biti objavljen u Službenom listu, pa ćemo vidjeti da li ispunjavamo preduslove za subvenciju koji su njime definisani, te shodno tome i aplicirati ili ne“.

Adnan Čučuković veoma je aktivan u nastojanju da se stotina biologa svih naučnih profila zakonski „prepoznaju“ i da se nakon toga otvori put njihovom zapošljavanju. Za početak, treba porušiti predrasude koje žive u javnosti da su biolozi isključivo ljudi koji se bave nastavnim procesom u školama.

Biologija je, dodaje, mnogo više od toga.

„To je nauka o životu, sa čitavim spektrom svojih disciplina. Ovakvom stanju i mišljenju su doprinijeli oni koji kreiraju zakone, stigmatizirajući nas i omogućavajući da naše poslove obavljaju drugi, ali i sama akademska zajednica, uključujući i nas svršene biologe, koji bi mnogo više trebali raditi na popularizaciji biologije kao nauke u društvu. Ovih dana, neformalna grupa biologa u BiH sa kolegicom Enom Bajrić-Alibašić na čelu, je odlučno krenula u rješavanje našeg statusa i borbu koja će zasigurno potrajati, ali se nadam i rezultirati time da biolozi svih usmjerenja dobiju svoje mjesto na tržištu rada, te u društvu općenito. Osnivanje udruženja na nivou države i pravna borba kroz izmjene postojećih zakona je jedini način na koji možemo riješiti svoje probleme, ali također i vršiti popularizaciju biologije kao nauke“.

(hoću.ba)