Neprocjenjive priče: Đorđe Mirković

U narednoj neprocjenjivoj priči upoznati ćemo Dorđa Mirkovića. Đorđe ima 22 godine i dolazi iz Bijeljine. On je apsolovent na fakultetu Međunarodnih odnosa i diplomatije, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je i zaposlen kao službenik pri UNFPA-u. Za sebe kaže da je amaterski glumac, pjesnik i vječiti aktivsta.

Lično sam mišljenja da određena ljudska ponašanja nastaju iz njihove nužde, pa tako i volontiranje. Potreba da budem više ispunjen, koristim učinkovito svoje slobodno vrijeme i učinim sebe korisnim drugima, motivisalo me je da postanem volonter. Učeći iz svoje bliže okoline na primjerima drugih, shvatio sam da je volontiranje vrlo korisno, kako za mene, tako i moju zajednicu.

Volontersko putovanje Đorđe je započeo učestvovanjem u humanitarnim koncertima gdje je nastupao kao amaterski glumac i recitator.
„Grupa mladih enzuzijasta iz Bijeljine pokušala je spojiti plemenitost umjetnosti s humanošću i volontiranjem. Tako su i nastali humanitarni koncerti. Dalje se moja priča nastavila kroz volonterski rad u Udruženju za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“ iz Bijeljine gdje sam držao radionice glume i komunikacijskih vještina. Uspio sam sa svojim kolegama osnovati i organizaciju „Senat mladih OMOTE“, čiji sam i prvi predsjednik. Kroz ove angažmane, ali i ostale aktivnosti, prije svega na Intercity teatar projektu u organizaciji Udruženja „NARKO-NE“, dobio sam priliku i za profesionalni angažman gdje sam adekvatno mogao primjeniti naučeno”, ističe Đorđe.

Đorđe smatra da ga je svaka obuka koju je pohađao učinila plementijom, sposobnijom i kreativnijom osobom.
„Prošao sam obuke za vršnjačkog edukatora na teme seksualno i reproduktivno zdravlje, zdravi životni stilovi, prevencije zavisnosti, forum teatra, teambuilding-a i ljudskih prava. Imati znanja i vještine iz različitih kategorija danas je veliko bogastvo. Mnogo je vrijednosti koje volontiranje i educiranje donose sa sobom. Najviše cijenim odgovornost, kao i humanost, plemenitost, progres i zajedništvo. Mene je volontiranje naučilo da svako od nas treba biti odgovoran za sebe i za ostale.”

Odnos između volontera i zajednice je obostran. Taj odnos je dinamičan, produktivan, konkretan s mjerljivim rezultatima i uvijek na obostranu korist.

Najvažnija lekcija koju sam naučio kroz volontiranje tiče se moje spoznaje o važnosti zajednice. Zajednice sa svojim različitostima, koja je spremna da te različitosti zagrli i poveže na autentičan način koji će ići na korist svih nas. Naučio sam da svi mi, kao mali pojednici možemo pomjerati planine, ali samo ukoliko u tome imamo podršku drugih pojedinaca i naše zajednice.

Đorđe dodaje da mladima samo treba dati šansu da otkriju one stvari koje ih pokreću, čine sretnima i zadovoljnima u njihovoj zajednici.
“Formalno i neformalno obrazovanje igraju važnu ulogu u kreiranju ukusa i afiniteta mladih ljudi. Mlad čovjek treba da bude učen i kroz formalno i kroz neformalno obrazovanje da je volontiranje plemenito, potrebno i korisno. Moje okruženje gleda vrlo pozitivno na sve ono što radim. Drago mi je da je Bijeljina imala sluha za glas volontera i ljudi koji su na ovaj način htjeli doprinijeti svojoj zajednici. Naši mali volonterski koraci su ustvari veliki koraci u promjeni naše paradigme.”
Za kraj razgovora, Đorđe dodaje i svoju poruku drugim mladim ljudima:

Mladim ljudima bih poručio da istražuju, otkrivaju sebe i ono što bi ih moglo pokrenuti. Ne odustajte i zdušno se borite da nam svima bude bolje. I nama i našim zajednicama.

(mladi.org)