fbpx

Mirza Ibrišimović doktor prirodnih nauka iz molekularne biologije, svoje školovanje je završio u svom rodnom gradu a 2003. godine napustio Brčko i svoje školovanje nastavio u inostranstvu, tačnije u Beču. Svoju uspješnu karijeru je gradio u Austriji ali se ipak vratio u Bosnu i odlučio svojim znanjem i vještinama doprinijeti svojoj zemlji.

Mirza danas obnaša više funkcija pa je lista njegovih zvanja zaista na zavidnom nivou. On je doktor prirodnih nauka iz molekularne biologija, inače vanredni profesor iz naučnih oblasti „Fiziologija i patofiziologija čovjeka“ i „Medicinska biologija i mikrobiologija“ na Medicinskom fakultetu Univerziteta Sarajevska škola za nauku i tehnologiju u Sarajevu, i trenutno primarno radi u Tuzli kao embriolog u Ginekološkoj poliklinici „Korak do života“.
U razgovoru otkrio nam je šta ga je to najviše motivisalo u potrazi za znanjem:

“Svi mi imamo afinitete prema nečemu, u nečemu smo dobri i talentovani, ali uistinu je bitno pronaći sebe i napraviti pravi izbor na putu sticanja znanja, i voljeti taj svoj izbor. Učenje je jedan cijeloživotni proces, i svaki dan učimo. Ja sam odgajan u tom duhu nauke i stručnog usavršavanja, da je bitno i vrijedno ulagati u sebe i svoje znanje, jer to je kapital koji vam nitko ne može oduzeti. Osobe kojima je nauka zadovoljstvo a ne nešto pod moranje, i ukoliko se ne kriju neki drugi motivi iza toga osim puste želje za znanjem, mislim da su uspješniji u onome što rade i zasigurno zadovoljniji. Mislim da je okruženje i svakodnevica u kojoj živimo sasvim dovoljan motiv, motiv da napredujete, ulažete u svoje znanje i ne posustajete, jer nije lahko naći svoje mjesto pod suncem, pogotovo ne u zemlji sa tako mnogo problema kao što je Bosna i Hercegovina. Ne znači da ćete što ste obrazovaniji biti istovremeno srećniji ili uspješniji, ali ja da se vratim na neke svoje početke uistinu ne bih znao drugačije, jer imam veliku strast prema nauci i obrazovanju općenito.”

Svoje školovanje je završio u Beču i pitali smo ga da li je za to postojao neki poseban razlog

Pored mene i moja sestra, koja je trenutno vanredni profesor na Univerzitetu u Tuzli. Oboje smo studirali u Beču i to upravo iz želje da steknemo znanje kao i praktične vještine koje naši pozivi zahtijevaju, a što nije bilo tada moguće u Bosni i Hercegovini. Iskoristili smo stari ugovor koji je BiH imala sa Republikom Austrijom i oboje smo završili studije i doktorate u Beču. To možemo u prvom redu zahvaliti našim roditeljima koji su imali viziju i želju, i uz mnogo odricanja nam omogućili obrazovanje izuzetnog kvaliteta koje je prevazišlo naša očekivanja. Sada smo i sami profesori i nastojimo kroz stečena znanja i iskustva u Austriji isto pružiti našim studentima, bar onoliko koliko nam uslovi i mogućnosti institucija na kojima radimo omogućavaju, i smatram da oboje odlično uspijevamo u tome, kao i mnoge druge kolege koje su imali našu sreću da se obrazuju vani i sada svoje znanje prenose na nove naraštaje ovdje. Mogu samo reći da je to lijep osjećaj, i izuzetno lijep poziv koji mnogo volim.”

Jedini molekulrani biolog u našoj zemlji, embriolog i doktor prirodnih nauka, jednom rječju uspješna karijera koja može poslužiti kao motivacija svim mladim ljudima u Bosni i Hercegovini. Pitali smo ga da li mladi u BiH imaju šansu za uspjeh?

“Ja i dan danas učim i ulažem u svoje znanje i sebe, i zadovoljan sam dosadašnjim uspjesima i motivisan sam nastaviti dalje. Sretan sam ako nekome mogu biti za primjer. Istina je da sam u BiH nailazio na prepreke i doživio određene stvari i situacije koje nisam doživljavao u svijetu, i nažalost nedovoljno se kod nas cjeni nauka kao i ljudi koji su eksperti u svojoj oblasti, imamo općenito problem poremećenih vrijednosti. Teška ekonomska situacija, nesređena vlast, zamršeno državno ustrojstvo, politizacija u svim segmentima društva kao i nepotizam i korupcija, su nažalost ostavili još sasvim malo nade i pozitivnih pogleda na budućnost kod mladih ljudi ovdje i to viđam svaki dan. Nažalost ni mnogi akademski radnici, nastavnici i profesori ne daju odgovarajući primjer, a imamo odavno problem da smo izgubili porodicu, nešto na što smo ranije kao društvo mogli biti ponosni…Ono što želim reći je da mladom čovjeku u BiH nije lako, ali takođe nije nemoguće se izboriti za sebe, ali pod tim mislim na jedan dostojanstven i pošten način, svojim znanjem, talentom i vještinama pokazati i dokazati koliko vrijedite, i ne odustati pa i onda kada mislite da su sve lađe potonule, jer doći će bolji dan i vjerovatno kad tad neko tko će te vaše vrijednosti prepoznati. Ja sam roditelj i imam veliku brigu za svoje dijete, obzirom na okruženje u kojem odrasta i na cjelokupni državni sistem i na to sa kojim nebulozama će se sve suočavati još od ranog doba, te bih volio kao svaki roditelj da svoje dijete zaštitim od toga. Ali, kao roditelji moramo krenuti od sebe i svojim primjerom pokazati da može drugačije, kao što i osobe koje rade u obrazovanju moraju na svom primjeru pokazati mladom čovjeku pravi put, svojim postupcima i predavanjima motivisati istog tog mladog čovjeka, a ne prepadati ih, na neki način traumatizirati, a što je nerijetko slučaj u BiH. Uvijek sam za poštovanje, a ne za strahopoštovanje.”

Ovih dana svjedoci smo velikih, pretežno lažnih informacija i priča vezanih za korona virus. Stoga smo pitali dr. Mirzu kako najbolje da zaštitimo i sebe i druge od ovog virusa.

“Kao molekularni biolog i neko sa višegodišnjim radnim iskustvom iz oblasti virusologije, mogu reći da Covid-19 je izuzetno opasan virus, i to iz više razloga, počevši od sposobnosti mutacije, prenosa, virulentnosti i teške kliničke slike pa i smrti koju u određenim slučajevima može izazvati. Ukoliko mislimo dobro sebi ali i drugima, potrebno je držati fizičku distancu i nositi masku kada smo u zatvorenom prostoru, i česta higijena ruku, i izbjegavanje dodirivanja lica i sl. Ono što bih naglasio je da je od samog starta pogrešno traženo da držimo socijalnu distancu, jer taj pojam je drugačiji od fizičke distance. Kako bi pobijedili virus mi se ne moramo socijalno distancirati u smislu da uopšte ne kontaktiramo sa drugima, jer danas imamo tehnološku mogućnost to ostvarivati uz fizičku distancu. Takođe bih apelovao da ne putujemo van BiH, jer otvaramo mogućnost za uvoz dodatnih sojeva virusa, a što može pogoršati cijelu situaciju zbog njegove izuzetno visoke sposobnosti da mutira, bar dok ne budemo imali djelotvornu vakcinu.

U ovom izuzetno teškom i izazovnom vremenu, naročito za mlade osobe, jako je teško ostati pozitivan i boriti se, stoga ovaj mladi doktor šalje prigodnu poruku za svim mladim ljudima.

“Poručio bih svim mladim ljudima da jednostavno ne odustaju od svojih snova, da se konstantno edukuju i ulažu u sebe i svoje znanje, da žive i ponašaju se u duhu moralnih i etičkih vrijednosti. Takođe im poručujem da budu hrabri, da održe motivaciju i ne boje se u potrazi za znanjem preći granice ove zemlje, a da li će se vratiti to naravno će biti samo njihova odluka. Ja bih lično volio da ih se što više vrati kao što sam to i ja učinio. Bosni i Hercegovini su potrebni mladi ljudi, ljudi od vizije i znanja, kao i dovoljno istrajni da se njihov glas čuje i održi, jer jedino tako se možemo nadati nekim promjenama na bolje u skorijoj budućnosti.”

(Amra Zlatić / motiv7.com)