fbpx

Kažu da je Mak Dizdar bio pjesnik koji je duboko snimio suštinu bosanske duše. Tu istu dušu danas, skoro pedeset godina poslije njegove smrti, oživljava njegov unuk – Gorčin Dizdar. Afirmacijom umjetnosti, stvaralaštva, turizma – kroz priče o ljepotama, ljudima, običajima i historiji Stoca – Gorčin na ovom mjestu pripovijeda priču o raskršću civilizacija.

Za Slovo Gorčina su skoro svi već čuli, ali šta je to novo što imaš u pripremi?

Centar za interpretaciju kulturne baštine polazna je tačka za obilaske Stoca, odnosno, ove kulturno-turističke rute koju smo osmislili, a koja se naziva Stolac: raskršće civilizacija. Ruta obuhvata četiri različita historijska perioda: antički, srednji vijek, osmanski i austrougarski period, jer je Stolac bogat kulturnim naslijeđem iz svih pomenutih perioda. U sklopu vizuelnog identiteta razvijena su četiri simbola, četiri rozete, koji predstavljaju ta četiri historijska perioda.

Prvi simbol je preuzet sa Ilirskog štita, drugi je motiv sa stećka, treći je preuzet iz islamske arhitekture i konačno četvrti period predstavlja rozeta sa detaljima iz Jugendstila. Kraću rutu, ovu gradsku, za početak smo odlučili ponuditi besplatno, a dugoročno je zamišljeno da razvijamo ture na dalje destinacije, osmišljavamo nove ideje i projekte za unapređenje. U sklopu Festivala smo već radili probne, a tokom iduće sedmice oficijelno započinjemo sa turama.

Zanimljivo je da si Stolac, grad koji nema puno dešavanja, počeo da mijenjaš, ne samo sa kulturološkog nego i vizualnog aspekta. Odakle ideja i šta si do sada sve realizovao?

Sve je počelo od ideje Makove hiže. Moji roditelji su zamislili da ono što imamo u vlasništvu porodice, kao ostavštinu Maka Dizdara, izložimo u njegovom rodnom gradu. Ideja mi se svidjela i uključio sam se u realizaciju. Tako je nastala Makova hiža, po pjesmi, kao neka vrsta utočišta za kulturu i dešavanja. Od početka sam se želio odmaknuti od statične spomen sobe, gdje su samo izloženi rukopisi. Želio sam da tu radimo dešavanja koja su posvećena umjetnosti. Prvo smo se bavili isključivo kulturom, a onda smo shvatili, da bi iko došao u Stolac, moramo sam se početi baviti turizmom. Vremenom sam shvatio da je kulturni turizam perspektivna grana, pa sam se sve vise počeo baviti tim aspektom.

Tako je nastala ideja za kulturni centar. Što se vizualnog momenta tiče, imam veliku sreću da je moj brat sjajan grafički dizajner, pa smo od početka, bez obzira na skromne budžete, imali kvalitetan grafički dizajn. Obišao sam dosta svijeta i shvatio da je za današnjeg turistu i posjetioca možda važnije da imamo sve kvalitetno upakovano, čak i važnije od samog spomenika. Posebno je to slučaj sa stećcima, koji nisu rimski koloseum ili renesansna skulptura, nego je ipak potrebno kvalitetno prezentovati tu priču. Kao posljedni doprinos Stocu nastao je mural, kojeg je radio naš umjetnik Dženan Hadžihasanović Cviki, savremeni sarajevski umjetnik i muralista. Oslikavanje murala je trajalo tri večeri, jer je tokom dana bilo vruće, a bilo je i svojevrsna senzacija. U Stocu će vas često kritikovati, šta god da uradite nekome se neće svidjeti, ali muralom su svi bili oduševljeni.

Radi se o kolažu starih fotografija Stoca, iz vremena prije I svjetskog rata, tu akšamluče tri gospodina. Zanimljivo, jedan je u fesu, drugi u šeširu, a treći je u odijelu i to je taj Stolac iz priča, a nadamo se i Stolac iz budućnosti. Drugi motiv je magarac, ili kenjac kako ga ovdje nazivaju, životinja koja je na svojim leđima iznijela historiju ovog grada, koje danas nažalost nema toliko koliko je nekad bilo, a bila je bitan dio ovdašnjeg života stotinama godina. Treći motiv je mlinica, veoma bitan element Stoca, koja je bila osnovna privredna grana ovog grada sve do II svjetskog rata, za preradu i mljevenje žitarica, ali i pranje deka i pripremanje na tzv stupama. Ovaj dio grada se nekada nazivao Mala čaršija, a sada je zahvaljujući klupi i muralu, opet malo oživio i nije samo obično raskršće.

Do kraja projekta, info table će biti postavljene na deset lokacija, gdje će biti informacije o lokalnoj historiji, o periodima i ovoj cjelokupnoj priči.

Možeš li nam nabrojati pet stvari koje bi posjetioci obavezno trebali vidjeti u Stocu?

Počet ćemo s Bregavom, pored sve historije i kulture priroda je ono što je najljepše. Prošetati uz Bregavu i vidjeti dva vodopada, Pjene i Provalije. Jedan od vodopada ljeti skoro presuši pa se ne vidi najbolje, pa je najljepše vrijeme za posjetiti vodopade proljeće ili jesen.
Potom treba vidjeti čaršiju, koja je bila srušena, pa obnovljena, ali opet ima svoju ljepotu, mediteransko orijentalnu arhitekturu i generalno ne samo u čaršiji nego uz Bregavu postoji cijeli niz kuća u tom stilu.
Naravno, Radimlja, najpoznatija nekropola stećaka, ona nije u samom gradu, a ko je zainteresovan treba vidjeti i druge nekropole kao što su Boljuni.
Makova hiža, centar posvećen životu i djelu Maka Dizdara i generalno umjetnosti stećaka. Ko ima malo više vremena vrijedi otići na Daorson, nekoliko kilometara iznad grada, ostaci starog Ilirskog grada, najznačajniji ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire u regionu.

(Autorica: Selma Hodžić/ mionama.ba)