fbpx

Autor teksta: Lejla Arapcic

“Vidim maloprije ovu sliku, zbog BiH biram SDA.

Onda se sjetim očevog skrenutog pogleda svaki put kada me ispraća na aerodromu, sjetim se maminih riječi “Hej, kao da sam te usnila da si bila tu”. Sjetim se kako pokušavam da mahnem i da se nasmijem dok mi je svaki odlazak sve teži.

Kažu da se vremenom navikneš odlaziti, vjerujte lažu. Svaki put sve više boli.

Onda pomislim na uzaludno ganjanje papira i predavanje na konkurse. Svaki put mi pokažu kako je neko sa osnovnom školom obrazovaniji.

Neću zaboraviti ni one riječi “Ako nećeš ti raditi za 500 KM mjesečno, ima ko hoće. Zar je to tebi malo 500 KM”. Mislim neću se postidit kad kažem da je malo, ali ću se postidit što je neko primoran da radi za tu platu.

Sjetim se i one jadne nene u Sarajevu koja pita ljude da joj kupe nešto da jede. Ramazan bolan, žena posti a nema jadna šta iftarit. Kako vas nije sramota? Kako možete zaspati noću? Zar vas savjest ne grize kad vidite ljude da nemaju hljeba?

Isprati porodicu, prijatelje i poznanike preko granice. Kažu idu jer je tamo bolje, idu jer se tamo cijeni njihov rad, idu jer je plata bolja, idu jer je sigurniji posao, idu jer danas-sutra neće morati kopati po kontenerima jer nemaju šta jesti.

Čekam uskoro i sebe da ispratim tamo preko granice. OPET. Žao mi samo roditelja, ali znaju oni da ja idem da bi sutra meni i mojoj djeci bilo bolje, da idem negdje gdje ima budućnosti.

Zbog navedenih stvari, zbog situacije u kojoj se nalazimo, zbog svoje budućnosti, zbog tvoje budućnosti, zbog BiH, NE BIRAM SDA.

Osuđujte koliko god želite, imam pravo na svoje mišljenje, kao i vi na svoje. Hvala.”

(facebook)