fbpx

Najčešći mimovi su obrađene fotografije s istaknutim tekstom koji sadrži duhovitu poruku. Njima se ne plasiraju vjerodostojne činjenice već se izražavaju vrijednosni sudovi i ideje.

Foto: Raja sa biroa

U eri novih medija i društvenih platformi više su nego izraženi izazovi vizuelne komunikacije. S obzirom na to da je vizuelna komunikacija vrlo važan segment cjelokupnog komuniciranja, u teoriji se pojavljuje termin vizuelna pismenost, koji podrazumijeva sposobnost analize značenja informacija prikazanih u okviru neke vizuelne forme, kao i kreativno izražavanje sopstvenih ideja kroz vizuelne forme  (video/fotografija). U forme vizuelne komunikacije najčešće spadaju emotikoni, fotografije, videoklipovi, ali i popularni mimovi (meme). Naime, mimovi zavređuju posebnu pažnju s obzirom na to da polako, ali sigurno postaju dominantan oblik komunikacije na društvenim mrežama, pogotovo među milenijalcima. U tom smislu, cilj ovog teksta je razumijevanje uloge i funkcija mimova u savremenom medijatizovanom društvu.

Šta su mimovi i kako su nastali?

Riječ „meme“ je prvi put uveo biolog Richard Dawkins 1976. godine u knjizi „Sebični gen“. „Meme“ dolazi od grčke riječi „mimema“ (što znači „nešto imitirano“). Dawkins je opisivao „meme“ kao tijelo koje služi da ljudi prenose društvene uspomene i kulturne ideje jedni drugima. Koncept internetskog mima prvi je predložio Mike Godwin u junskom izdanju popularnog časopisa „Wired“ 1993. godine.

Inače, mim predstavlja specifičan medijski konstrukt čije su osnovne funkcije zabava, humor, ali sve više i politička propaganda. Pojava i opstanak mimova u online prostoru u najvećoj mjeri zavisi od broj šerova i lajkova. Što je više šerova i lajkova, mim postaje viralniji i samim tim se njegov značaj u internetskoj zajednici povećava, i obrnuto. Mimovi se lako reprodukuju i prilagođavaju lokalnim publikama, zbog čega su u mogućnosti da nadilaze kulturne barijere. Mimovi obično predstavljaju neke izmišljene fraze (nerijetko s namjernim pravopisnim greškama), editovane fotografije, citate iz popularnih serija, filmova, pjesama koji su prikazani u različitim formama, kao i različite motive iz savremene mainstream, ali i alternativne kulture. U obzir dolaze i kratki videoisječci (recimo „Harlem Shake“ ili „Hitler’s ‘Downfall’ parody“) ili GIF (Graphics Interchange Format), koji često imaju humoristični, ali sve češće i politički karakter.

Najčešće se mim susreće u obliku obrađene slike s istaknutim tekstom koji sadrži duhovitu poruku ili frazu. Može se reći da su ovakvi mimovi sastavljeni iz tri dijela. Svakako, dominantan dio mima je slika, koja određuje kontekst za razumijevanje čitave poruke. Drugi dio je istaknuti tekst koji se nalazi na vrhu slike i obično je u formi pitanja ili neke konstatacije. Konačno, treći dio je istaknuti tekst koji se nalazi na dnu slike i predstavlja svojevrsni „punch line“. Odnosno, tekst na dnu krije ključ za razumijevanje čitave poruke. Da bi se ovi sadržaji lakše kreirali na internetu postoji stranica „memegenerator“, koja omogućava svakome da napravi mim koristeći se dostupnim šablonima.

U početku, mimovi su imali vrlo spor razvoj i duže su opstajali na sceni. Međutim, brzina razvoja društvenih mreža u velikoj mjeri je uticala na ekspanziju mimova, ali i razvoj svojevrsne mim kulture.

Osim toga, iako postoje kultni mimovi koji još uvijek postoje na sceni (LolcatRickrollingGrumpy CatDogeTrollfaceChuck Norris factSocially Awkward Penguin), postoje i oni koji se svakodnevno pojavljuju i nestaju.

Možemo se prisjetiti kako je haljina „koja je mijenjala boje“ izazvala instant euforiju na globalnom nivou, ali je brzo i nestala. Naime, u pitanju je fotografija haljine koja je 2015. godine postala viralna zbog toga što je podjednako izgledala kao žuto-bijela, odnosno crno-plava, a što je izazvalo veliku pažnju publike.


S obzirom na veliku popularnost mimova u posljednjih nekoliko godina, na internetu postoji sajt „knowyourmeme“, koji nudi korisnicima mogućnost da saznaju kada je neki mim nastao i koja je osnovna ideja iza nastanka mima.

Više o ovom članku možete pročitati na: analiziraj.ba