fbpx

Priča o omladinskim radnicima u Bosni i Hercegovini, ovoga puta odvela nas je u Kostajnicu, kod Katice Smiljanić. Katica sebe rijetko naziva omladinskom radnicom jer se, kako sama kaže, sjeti svojih uzora. Katica nikada nije imala ideju da će, kad odraste biti nešto za šta nije bila svjesna ni da postoji.

Katica omladinska radnica

Omladinskim radom počela sam se baviti relativno kasno, tek nakon završenog fakulteta. Moja ideja jeste uvijek bila da radim sa djecom i mladima, tako da sam i izabrala zanimanje koje će mi to omogućiti. Završila sam Filološki fakultet, Odsjek za italijanski jezik i književnost i srpski jezik i književnost. Nakon toga radila sam kratko u nastavi, a onda sam dobila priliku da radim u Omladinskom centru u Kostajnici, koji je bio projekat UG „Zdravo da ste“ iz Banje Luke i Centra za stres i traumu iz Zagrebu. Slobodno mogu reći da je angažman u omladinskom centru bila prekretnica u mom ličnom i profesionalnom razvoju.

Ova dva posla dali su Katici mogućnost da uvidi razlike između formalnog i neformalnog obrazovanja, odnosno da poredi prednosti i nedostatke. Smatra da je na fakultetu dobila potrebno znanje o materiji koja se izučava, ali da joj formalno obrazovanje nije dalo alate kako da bolje i uspješnije radi sa djecom i mladima.

Nisam bila zadovoljna sobom kao nastavnicom i onim što pružam djeci, nisam bila dovoljno educirana kako da radim s njima. Shvatala sam da želim raditi „malo drugačije“, ali nisam znala kako. Onda mi je rad u omladinskom centru pružio priliku da učestvujem na treninzima u Italiji koji su se bavili temom „Neformalnog obrazovanja u formalnom kontekstu“. Tu sam zapravo vidjela da je moguće raditi u školi onako kako ja želim i naučila kako primjenjivati metodologiju iz neformalnog u formalnom obrazovanju, da bih vremenom i ja postala jedna od edukatora iz BiH koja je nastavnicima iz drugih evropskih zemalja prenosila primjere dobre prakse.“

Katica ističe da nikako ne želi dati prednost neformalnom nad formalnim obrazovanjem, ni obratno nego da jedino spoj formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja može kvalitetno spremiti mladu osobu za život.

Danas sam ostala da radim na polju formalnog obrazovanja zato što mislim da ga zaista možemo mijenjati nabolje. Čest je slučaj da u omladinskom centru ili organizaciji isti ljudi mogu više uraditi za mladu osobu nego u učionici. A razlog tome je što imaju veću mogućnost individualnog pristupa, bolje upoznaju mladu osobu i njene potrebe i lakše je mogu usmjeravati i pomagati joj. Rad u neformalnom obrazovanju je isto tako veoma zahtjevan i kompleksan, zahtijeva dosta pripreme i planiranja, organizovan je, ima svoje oblike rada i metodologiju. U neformalnom obrazovanju mladi su mnogo opušteniji i lakše uče, jer uče ono što ih zanima. Sami biraju radionice, treninge, obuke koje će pohađati. Nauče preduzimati inicijativu, kritički razmišljati, biti aktivni i na kvalitetan način provoditi svoje slobodno vrijeme.

Katica omladinska radnica 2Katica rad s mladima smatra veoma odgovornim i zahtjevnim poslom koji zahtijeva veliku posvećenost, konstantno učenje i usavršavanje. Pohađala je i uspješno završila certificiranu obuku za stručne saradnice i saradnike za mlade, koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT. O utiscima i uspomenama sa obuke rado govori.

Obuka za stručne saradnice i saradnike za rad s mladima mi je došla baš u pravo vrijeme da zaokružim pojedine teme o kojima nisam imala dovoljno znanja. Ovu obuku ću pamtiti po trenerima koji su uradili odličan posao i koji su pokazali kako jedan kvalitetan trener treba raditi. Definitivno ću je pamtiti i po ljudima koje sam tamo upoznala, kako po onima koji su već tad bili vrhunski omladinski radnici tako i po onim mladim ljudima u kojima se vidjela velika želja da uče i napreduju, i koji se nesebično daju da bi sredine u kojima žive bile bolja mjesta za sve nas. Oni mi zapravo daju vjeru da će ovo društvo biti bolje.

Bosanskohercegovačko društvo Katica opisuje kao „društvo gorućih problema“.

Činjenica je da naše društvo ima toliko gorućih problema, tako da mladi nisu posebno bitna stavka ni lokalnim, ni državnim vlastima. Generalno, mladi nikako da dođu na red, pa samim tim ni omladinski centri, organizacije tj. mjesta gdje mladi postaju aktivni i odgovorni građani našeg društva. Najveći problem omladinskih organizacija jeste održati kontinuitet u radu i, zbog finansijskog momenta mnoge organizacije se gase. Međutim, najjača  karika omladinskih organizacija su upravo omladinski radnici koji se lavovski bore da rade i da pronalaze rješenja kako bi opstali.

Katica i danas radi sa mladima, unosi inovativne metode u formalno obrazovanje, a omladinski rad je još uvijek njena velika ljubav. Najviše je fokusirana trenutno na ekološke i muzičke projekte jer se, ističe, na ovakvim projektima mladi ljudi najviše povezuju i razumiju.  Dodaje da su održivi razvoj i zaštita životne sredine teme na kojima bi trebalo više da se radi sa mladima, jer mladi upravo u ovim oblastima nisu dovoljno osviješteni.

Katica je jedna od onih koji svoju budućnost vide i grade pod bosanskohercegovačkim nebom.

Sebe i dalje vidim u BiH i nikada nisam bila ona koja je željela otići, a odlazila sam svaki put kad sam morala i vraćala se svaki put kada su mi se pružale prilike da se vratim i živim od svog rada. Smatram da se trud, rad, znanje i zalaganje ipak ovdje isplati. Možda treba malo više vremena da vas neko primijeti, ali dešava se i to. Mladima bih poručila da se bore i ne odustaju, da grabe prilike koje im se pružaju, da iz svakog posla ili volontiranja stječu iskustva koja će im kasnije u životu koristi. Da koriste prilike koje im omladinske organizacije pružaju u vidu edukacija ili putovanja. Mogu krenuti od toga da se jave omladinskoj organizaciji koja postoji u njihovom mjestu, ako postoji, ako ne postoji mogu sami da se udruže, da kao neformalna grupa apliciraju za projekte, te da realizuju one koji će doprinijeti boljem kvalitetu života. To su male promjene, ali značajne. Mijenjajući lokalnu zajednicu, mijenjate društvo u cjelini.

 

(mladi.org)