fbpx
Očekuje se da će nova metodologija znanstvenicima pomoći pri pronalaženju nagomilanih čestica mikroplastike u ljudskim organima

Microplastics Invade the Human Body | Soren Dreier

Znanstvenici Sveučilišta Arizona su zahvaljujući novoj metodologiji identificirali sićušne tragove plastike u ljudskom tkivu, čime bi se konačno moglo omogućiti lakše otkrivanje nakupljenih čestica mikroplastike i nanoplastike u ljudskom organizmu, objavio je britanski The Guardian.

Ljudi su plastikom onečistili cijeli planet, od Arktika preko Alpa do najudaljenijih dijelova i najvećih dubina svjetskih oceana. Plastika nam očito posvuda prijeti i ugrožava naše zdravlje gdje god se nalazimo. Već smo ranije pisali o istraživanjima kojima su čestice mikroplastike otkrivene u zraku i uzorcima kiše, a prema prošlogodišnjem istraživanju ustanovljeno je i kako vrlo vjerojatno svatko od nas tjedno u organizam unosi prosječno pet grama plastike, što je proporcionalno količini plastike u jednoj kreditnoj kartici.

Prije nepune dvije godine, čestice mikroplastike su po prvi put pronađene u ljudskoj stolici, što je potvrdilo opasnost širenja sitnih čestica plastike u hranidbenom lancu te upozorilo na njihov potencijalno štetan utjecaj na zdravlje ljudi o čemu još uvijek nema dovoljno saznanja. Naime, navedena studija je po prvi put potvrdila sumnje znanstvenika da plastika u konačnici stiže i do ljudskog probavnog sustava.

„Najmanje čestice mikroplastike sposobne su prodrijeti u krvotok, limfni sustav, a mogu dospjeti i do jetre. Sada kada imamo prve dokaze o prisustvu mikroplastike u ljudskom organizmu trebamo daljnja istraživanja kako bismo shvatili što to znači za ljudsko zdravlje”, rekao je tada Philipp Schwabl, voditelj istraživanja s Medicinskog sveučilišta u Beču.

Svakog dana imamo sve više primjera zabrinjavajućih razmjera globalne plastične krize, no jedno novo istraživanje nam ipak daje nadu da će istraživači uskoro moći lakše identificirati tragove mikroplastike u ljudskom tkivu. Izoliranje tih sićušnih čestica nije nimalo lak zadatak, a posebno velik izazov znanstvenicima predstavlja njihova prisutnost u zraku i potencijalna izravna izloženost ljudi čak i u zatvorenom prostoru.

Razvijajući novu metodologiju, istraživači su analizirali 47 uzoraka tkiva pluća, jetre, slezene i bubrega dobivenih iz banke tkiva osnovane za proučavanje neurodegenerativnih bolesti, a njihovi rezultati pokazali su da je mikroplastika otkrivena u svakom uzorku.

Znanstvenici su svoj rad predstavili 17. kolovoza na sastanku Američkog kemijskog društva te su izjavili kako se nadaju da će njihova nova metodologija širom svijeta omogućiti utvrđivanje razine kontaminacije plastikom u ljudskom organizmu.

„Bilo bi naivno vjerovati da se plastika nalazi posvuda, samo ne u nama ljudima“, izjavio je Rolf Halden sa Sveučilišta Arizona (ASU). „Sada razvijamo istraživačku platformu koja će nama i drugim istraživačima omogućiti pronalaženje sitnih čestica plastike koje su premalene da bi se mogle vidjeti golim okom, a koje uistinu predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje.“

Razvijena analitička metoda istraživačima zasad omogućava identificiranje desetak različitih vrsta plastike, uključujući polietilen tereftalat (PET) koji se koristi za izradu plastičnih boca za vodu i napitke te polietilen koji se koristi u plastičnim vrećicama.

Nažalost, u svih 47 uzoraka pronađen je bisfenol A (BPA), kemikalija koja se još od 1960-ih godina upotrebljava u proizvodnji plastike, a za koju je potvrđeno da ima toksične učinke na našu sposobnost reprodukcije. Istraživači su detaljno pregledali tkiva pluća, jetre, slezene i bubrega, jer su ti organi vjerojatno najviše izloženi česticama mikroplastike ili se u njima najčešće nakupljaju.

„Nije nam namjera uzbunjivati javnost, no vrlo je zabrinjavajuće što ove posvuda prisutne i nerazgradive čestice plastike dospijevaju i nakupljaju se u ljudskom organizmu, a još uvijek u potpunosti ne znamo kakve učinke imaju na ljudsko zdravlje“, rekao je Varun Kelkar, član istraživačkog tima sa Sveučilišta Arizona. „Jednom kada dobijemo bolju predodžbu o tome što se sve krije u ljudskom tkivu, moći ćemo provesti epidemiološke studije za procjenu njihovog utjecaja na ljudsko zdravlje. Tako ćemo, ako postoje, konačno otkriti potencijalne rizike za zdravlje ljudi“, dodao je Kelkar.

„Čovječanstvo je u tek nekoliko desetljeća od plastike kao korisnog materijala uspjelo stvoriti veliku prijetnju“, kazao je Charles Rolsky, još jedan član istraživačkog tima.

Kada govorimo o sitnim česticama plastike, važno je razlikovati mikroplastiku – čestice promjera manjeg od 5 mm, te nanoplastiku čije čestice imaju promjer manji od 0,001 mm. Obje uglavnom nastaju fragmentiranjem većih komada plastike bačenih u okoliš, a dosadašnja istraživanja na divljim životinjama i laboratorijskim životinjama povezala su izloženost sitnih čestica plastike s brojnim bolestima – od neplodnosti do raka.

Istraživački tim Sveučilišta Arizona nastavlja testirati uzorke ljudskog tkiva kako bi pronašao mikroplastiku koja se tijekom života donatora nakupila u organima. Zahvaljujući činjenici da donatori bankama tkiva često pružaju informacije o svom načinu života, prehrani, zanimanjima i aktivnostima, navedeni podaci bi istraživačima mogli pomoći u budućem istraživanju i utvrđivanju glavnih načina izloženosti ljudi česticama mikroplastike.

Također, istraživački tim svoju novu metodologiju izoliranja plastike iz ljudskog tkiva i njenog analiziranja planira podijeliti putem javne platforme kako bi ostali istraživači na standardizirani način mogli izvijestiti o svojim rezultatima.

„Tako ćemo uspjeti stvoriti bazu podataka o izloženosti ljudi česticama mikroplastike s ciljem uspoređivanja rizika kojima su izloženi pojedini organi, kao i skupine ljudi tijekom određenog vremena i u određenom zemljopisnom prostoru”, istaknuo je Rolf Halden.

(ekovjesnik.hr)