Život mu je ispunjen adrenalinskim avanturama, prirodnim pejzažima i prijateljstvima. U svijet planina zakoračio je slijedeći stope svojih roditelja, a djetinstvo pamti po planinarskim stazama, alpinističkim smjerovima i pričama. Pričama koje dopunjavaju njihovu ljepotu.
Dok su se njegovi vršnjaci igrali na toboganima i klackalicama u dječijim parkićima, Irijan Durmo se penjao po stijenama i, već u trećoj godini, je zavolio taj sport.
Sa osamnaest godina postao najmlađi registrovani alpinista u Bosni i Hercegovini, a svoju kolekciju uspjeha nedavno je dopunio i sa titulom Prenjskog vuka.
Ovaj devetnaestogodišnji Zeničanin svoje slobodno vrijeme, u zavisnosti od godišnjeg doba i vremenskih uslova, provodi u prirodi baveći se alpinizmom, sportskim penjanjem, turno skijanjem, brdskim i drumski biciklizmom, canyoningom…..
“Još kao mali dječak s ocem Edinom sam planinario stazama Prenja i drugih planina obilazeći visoke i atraktivne vrhove i gledajući velike vertikale poznatih stijena. Slušao sam priče o alpinizmu i usponima u tim stijenama, a samo nekoliko godina kasnije i sam se našao u tim vertikalama.”
Prvi alpinistički uspon imao je na Romaniji kada je penjao Zub Velikih stijena. Kako i sam kaže, od tada zvanično počinje njegova karijera kao alpiniste. U čitavoj mreži savladanih smjerova teško bi bilo izdvojiti jedan od najvećih uspjeha, ali se „nekolicina odabranih“ definitivno izdvaja.
„Prvenstveni smjer Magnum Opus u sjevernoj stijeni Izgorjele Grude na Prenju koju sam prošle godine penjao s Admirom Andelićem, zatim serija od 4 prvenstvena uspona u sjevernoj stijeni Crnopoljskog Osobca na Prenju koju sam ispenjao sa svojim ocem Edinom, od kojih su dva smjera posvećena tragično stradalim prijateljima Davi Karničaru i Arminu Gaziću“ – ispričao je Irijan i među izazove kojih se rado prisjetio dodao skijanje sa 5 prenjskih dvotisućnjaka, usponi u sjevernoj stijeni Anića Kuka u Paklenici (HR), te Uspon na Mt. Blanc du Tacul (Fr) u masivu Mt.Blanc.
Pustolovine na jednoj od najljepših bh. planina su mu donijele i titulu Prenjskog vuka.
„Titula Prenjskog vuka predstavlja zvanje koje stiče onaj koji izvrši skijaški spust sa pet vrhova Prenja koji su preko 2000m n/v, od kojih dva moraju biti najviši vrh Zelena Glava i Lupoglav“ – pojašnjava i naglašava da mu svaki odlazak u planinu donosi nešto pozitivno, što se pamti i što ga čini sretnim.
Za Irijana planina i boravak u njoj predstavljaju suočavanje sa samim sobom uz veliku dozu užitka, adrenalina i ljepote koja hrani dušu i oči.
„Iako poslije svake teže ture i nekog uspona budem fizički umoran, taj umor je ustvari za mene odmor koji jedva čekam svaki naredni put kad se spremamo ići u planinu. Tamo pomijeram svoje granice do besvijesti i stalno se dešava nešto novo i zanimljivo, što meni daje motivaciju i želju za daljnim podvzima.“
Kad se planina zavoli svim srcem, onda nije važno koje je godišnje doba, Irijan tvrdi da zimu voli, a ljeto obožava.
„Kada se zaljubite u alpinizam, sportsko penjanje i turno skijanje, a uz to i brdski i drumski biciklizam, trailove, canyoning onda vam svako godišnje doba postane zanimljivo i drago“ – govori sa osmijehom on i nabraja čitav niz planina, kako u Bosni i Hercegovini tako i van granica naše zemlje, koje je obišao.
„Maglić ljeti i zimi (snimanje emisije za Aljazeera Balkans), većinu vrhova Prenja, Čvrsnice, Treskavice, Visočice, Bjelašnice, Vranice, Vrana, Čabulje, Veleža, Crvnja, Raduše, Vlašića… Tri puta sam vozio bajk od plaže u Makarskoj do Svetog Jure, najvišeg vrha Biokova. Po Velebitu sam planinario i penjao, bio u području Tre Cima u Dolomitima, Alpe u Francuskoj u području Mt.Blanca.”
Dok su se njegovi vršnjaci igrali na toboganima i klackalicama u dječijim parkićima, Irijan Durmo se penjao po stijenama i, već u trećoj godini, je zavolio taj sport.
Sa osamnaest godina postao najmlađi registrovani alpinista u Bosni i Hercegovini, a svoju kolekciju uspjeha nedavno je dopunio i sa titulom Prenjskog vuka.
Ovaj devetnaestogodišnji Zeničanin svoje slobodno vrijeme, u zavisnosti od godišnjeg doba i vremenskih uslova, provodi u prirodi baveći se alpinizmom, sportskim penjanjem, turno skijanjem, brdskim i drumski biciklizmom, canyoningom…..
“Još kao mali dječak s ocem Edinom sam planinario stazama Prenja i drugih planina obilazeći visoke i atraktivne vrhove i gledajući velike vertikale poznatih stijena. Slušao sam priče o alpinizmu i usponima u tim stijenama, a samo nekoliko godina kasnije i sam se našao u tim vertikalama.”
Prvi alpinistički uspon imao je na Romaniji kada je penjao Zub Velikih stijena. Kako i sam kaže, od tada zvanično počinje njegova karijera kao alpiniste. U čitavoj mreži savladanih smjerova teško bi bilo izdvojiti jedan od najvećih uspjeha, ali se „nekolicina odabranih“ definitivno izdvaja.
„Prvenstveni smjer Magnum Opus u sjevernoj stijeni Izgorjele Grude na Prenju koju sam prošle godine penjao s Admirom Andelićem, zatim serija od 4 prvenstvena uspona u sjevernoj stijeni Crnopoljskog Osobca na Prenju koju sam ispenjao sa svojim ocem Edinom, od kojih su dva smjera posvećena tragično stradalim prijateljima Davi Karničaru i Arminu Gaziću“ – ispričao je Irijan i među izazove kojih se rado prisjetio dodao skijanje sa 5 prenjskih dvotisućnjaka, usponi u sjevernoj stijeni Anića Kuka u Paklenici (HR), te Uspon na Mt. Blanc du Tacul (Fr) u masivu Mt.Blanc.
Pustolovine na jednoj od najljepših bh. planina su mu donijele i titulu Prenjskog vuka.
„Titula Prenjskog vuka predstavlja zvanje koje stiče onaj koji izvrši skijaški spust sa pet vrhova Prenja koji su preko 2000m n/v, od kojih dva moraju biti najviši vrh Zelena Glava i Lupoglav“ – pojašnjava i naglašava da mu svaki odlazak u planinu donosi nešto pozitivno, što se pamti i što ga čini sretnim.
Za Irijana planina i boravak u njoj predstavljaju suočavanje sa samim sobom uz veliku dozu užitka, adrenalina i ljepote koja hrani dušu i oči.
„Iako poslije svake teže ture i nekog uspona budem fizički umoran, taj umor je ustvari za mene odmor koji jedva čekam svaki naredni put kad se spremamo ići u planinu. Tamo pomijeram svoje granice do besvijesti i stalno se dešava nešto novo i zanimljivo, što meni daje motivaciju i želju za daljnim podvzima.“
Kad se planina zavoli svim srcem, onda nije važno koje je godišnje doba, Irijan tvrdi da zimu voli, a ljeto obožava.
„Kada se zaljubite u alpinizam, sportsko penjanje i turno skijanje, a uz to i brdski i drumski biciklizam, trailove, canyoning onda vam svako godišnje doba postane zanimljivo i drago“ – govori sa osmijehom on i nabraja čitav niz planina, kako u Bosni i Hercegovini tako i van granica naše zemlje, koje je obišao.
„Maglić ljeti i zimi (snimanje emisije za Aljazeera Balkans), većinu vrhova Prenja, Čvrsnice, Treskavice, Visočice, Bjelašnice, Vranice, Vrana, Čabulje, Veleža, Crvnja, Raduše, Vlašića… Tri puta sam vozio bajk od plaže u Makarskoj do Svetog Jure, najvišeg vrha Biokova. Po Velebitu sam planinario i penjao, bio u području Tre Cima u Dolomitima, Alpe u Francuskoj u području Mt.Blanca.”
(Tanja Cerić/mionama.ba)
