fbpx

Ambiciozne osobe odlikuje snažno samopouzdanje i vjera u sebe, racionalno sagledavanje i postavljanje ciljeva, kao i vješto upravljanje sopstvenim vremenom. Konstantno se rukovode time da mogu postići ono što zamisle, a naša Dženita Kahvedžić je upravo takva osoba!

U intervjuu za naš portal CAT BiH, sa Dženitom smo pričali o njenim počecima,reprezentaciji, uspjehu…

Predstavi se?

Zovem se Dženita Kahvedžić i imam 26 godina. Dolazim iz Banovića sam i košarkašica sam u ŽKK RMU Banovići.

Za početak reci nam, sa koliko godina si počela da treniraš košarku?

Svoje prve košarkaške korake napravila sam sa svojih 6 godina i ta ljubav traje već 20 godina.

Kako je došlo do toga da se odlučiš i zainteresuješ baš za ovaj sport?

Želja za košarkom se javljala još od malih nogu, kako gledajući NBA utakmice tako i gledajući utakmice naših djevojaka. Međutim kao i svaki početak ni ovaj baš nije bio sjajan s obzirom da sam prvih par treninga provela plačući, ali posle nekog vremena postalo je nešto bez čega ne bih mogla zamisliti jedan dan.

Koji su tvoji najveći ostvareni uspjesi?

Naravno, kao i svaki sportista, želja mi je bila da zaigram za reprezentaciju svoje države, što mi se i ostvarilo te sam prošla sve reprezentativne selekcije. Ali imaju tu i klupski uspjesi koje sigurno neću zaboraviti, a to je osvojena dupla kruna tj. Kup BiH i Prvenstvo BiH tri godine zaredom sa svojim klubom ŽKK RMU Banovići, sa čim se ni jedan klub u našoj državi ne može pohvaliti.

Ko ti je uzor i zašto?

Utakmice Mirze Delibašića i njegova igra je nešto što najviše volim da pogledam. Naravno pored njegove igre, njegovo ponašanje van je terena je primjer kako treba da se ponaša jedan sportista. Imala sam i ja faza kao djevojčica, a kada vidiš kako se ponaša takva veličina, onda ti to otvori oči i shvatiš da svi mi možemo biti dobri igrači, ali da to ne znači ništa ako si loša osoba. Ne čini te boljim to što si zvijezda.

Koliko profesionalna sportistkinja ima slobodnog vremena?

Kada već dođeš do te razine da postaneš profesionalac, moraš biti spreman na mnogo odricanja. Dok se druge djevojke spremaju za grad, ti se spremaš za trening. Trudiš se da uskladiš školu ili posao sa treninzima da ni jedno ni drugo ne ispašta i sve to radiš sa užitkom jer to radiš zbog nečega što voliš i nije ti teško. Tako da je to jedan težak ali lijep put.

Šta misliš o budućnosti bh. ženske košarkaške reprezentacije?

Ženska bh. reprezentacija je na dobrom putu da opet pokaže da je košarka u našoj zemlji previše potcijenjena, a posebno ženska i mislim da će buduće generacije krenuti stopama starijih saigračica i pokazati kvalitet ženske košarke u našoj zemlji.

Gdje vidiš sebe u košarci u narednih 10 godina?

Naravno kao i svaka košarkašica negdje težiš da i ti jedan dan postaneš trener i preneseš to sto si ti prošao i naučio na sledeće generacije, iako sam već zaposlena osoba nadam se naravno da ću ipak jedan dan i ja postati trener.

-Slobodanka Stevanović-