Direktor pozorišta u Tuzli: Vedrim duhom i kvalitetnim predstavama prkosimo koronavirusu

Vedrim duhom i kvalitetnim predstavama glumci Narodnog pozorišta u Tuzli prkose pandemiji koronavirusa koja je svima donijela neizvjesnost te privikavanje na nekakve nove uslove života. Novu sezonu su počeli premijernim izvođenjem predstave “Čarlijeva tetka” kojom su pokazali da se i u nemogućim uslovima može stvoriti brilijantno ostvarenje.
Nova sezona je dovela i do popuštanja higijensko-epidemioloških mjera pa je ovaj komad izveden pred publikom. Iako jer riječ o znatno manjem broju posjetitelja, tuzlanski glumci su uspjeli udahnuti energiju koja im daje elan za umjetničko djelovanje.
Početak nove sezone smo iskoristili kao priliku za devetomjesečni rezime s direktorom Narodnog pozorišta u Tuzli Mirzom Ćatibušićem. Na samom početku razgovora za portal Klix.ba on ističe da su u ovoj teatarskoj kući 2020. godinu počeli izuzetno dobro.
“Bili smo u jednom pozitivnom zaletu, a nakon uspjeha naših predstava koje smo izvodili u 2019. godini uradili smo dvije premijere koje su privukle veliki broj gledatelja i nekako smo stekli dojam da će ova godina biti veoma uspješna. Sve je ukazivalo na to do 10. marta, kada smo posljednji put igrali predstavu pred publikom”, kaže nam Ćatibušić.

Nakon silaska sa scene za glumce i menadžment ove kuće uslijedio je period velike neizvjesnosti. Pozorište kao djelatnost, a samim tim i ova kuća direktno su pogođeni pandemijom, a poštujući ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi cijeli svijet, povukli su se i kao prioritet izdvojili zdravlje publike i njih samih.
“Sve je bilo ugašeno prekidačem i bili smo u periodu u kojem nismo znali šta nas je snašlo privatno, profesionalno, ali i kao društvo u cjelini – od histeričnih kupovina u marketima do toga kada ćemo i kako moći raditi svoj posao”, prisjeća se Ćatibušić.
“Dnevne priče iz izolacije”

Nakon početnog šoka pandemije koronavirusa Narodno pozorište u Tuzli je odgovorilo kreiranjem online repertoara, ali i produkcijom humorističke serije “Dnevne priče iz izolacije”, koja je emitovana na lokalnoj televiziji RTV 7.
“U želi da na neki način pošaljemo pozitivne vibracije publici, počeli smo online predstavama koje su aktuelne i željeli smo ih ponuditi kroz takvu vrstu izvođenja, ali i u saradnji s javnim servisima. To je bio fin emotivan trenutak u kojem smo osjetili pozitivnu reakciju naše publike. Kao drugu fazu u zatvorenom pozorištu smo skupa s RTV 7 snimili 20 epizoda serijala ‘Dnevne priče iz izolacije’ gdje smo bukvalno u stvarnom vremenu pisali scenarije. Midhat Kušljugić i ekipa iz našeg ansambla su pisali na aktuelne teme, odnosno o svemu onome što se dešava oko nas kroz vizuru jedne porodice koja se suočava s pandemijom, karikirajući situaciju, kako bismo ljudima dali oduška”, ističe Ćatibušić.
Ljepota pozorišta je međusobni fizički kontakt među glumcima, ali i publikom, što je u danima potpune izolacije bilo onemogućeno. I pored svega ovoga, glumci su i dalje osjećali potrebu da rade svoj posao u punom smislu, stvarajući nove komade za daske koje život znače. U nesvakidašnjim uslovima koje je, između ostalog, karakterisala fizička otuđenost, počeli su kreiranje komada “Čarlijeva tetka”.

Rediteljica Nina Kleflin iz Zagreba je bila u kontaktu s glumcima putem online platformi za videokonferencije, dok su Tuzlaci bili u grupama te su radili od kuće ili pozorišta, potpuno odvojeni jedni od drugih u fizičkom smislu, s ciljem smanjenja opasnosti od moguće infekcije.
“U tom periodu smo rekli da nećemo tugovati nad vlastitom sudbinom. Glumci su kroz historiju radili i u mnogo težim okolnostima, a primjeri su bili i za vrijeme agresije na BiH te se i danas priča o nekim kultnim predstavama koje su nastajale u Sarajevu pod opsadom, ali i Tuzli pod granatama. Maksimalno je u tom trenutku bilo da s rediteljicom Ninom Kleflin komnunciramo putem Zooma, te smo taj prvi proces rada, koji se dešava za stolom, imali online i ispalo je veoma dobro. Bilo je lako uspostaviti odnose među kolegama u smislu likova i u udobnosti svoga doma sa šoljom kafe u ruci sve je dobro funkcionisalo. Onoga trenutka kada smo mogli izaći na scenu bili smo spremni”, prisjeća se direktor Narodnog pozorišta u Tuzli.
Tih mjeseci je bilo trenutaka kada se elan ansambla dizao, ali i s druge strane padao.
“Naprimjer u procesu rada imali smo situaciju da je rediteljica u Zagrebu doživjela zemljotres te je iz svog stana morala izaći zbog oštećenja. Živjeli smo jedan košmar u kojem je bilo mnogo nepoznanica. Mislim da nam je proces pomogao zadržati vedar duh te da ne tonemo psihički, jer su sada i psiholozi saglasni da će se efekt pandemije odraziti na to stanje. Svi naši šareni koraci su doveli do toga da imamo premijeru predstave koja je velika, možda se ne uklapa u nove planove koje smo prinuđeni da imamo kada je riječ o pandemiji, ali nismo željeli odustati. S radošću smo došli do toga da s publikom, u limitiranom obimu, podijelimo radost pozorišne igre i konačno pozorište ostvari svoj cilj, a to je ipak direktan kontakt sa gledateljima”, ističe naš sagovornik.
Predstava s publikom pod maskama

Izvedba jedne predstave u vremenu pandemije ogleda se u tome da se u dijelu dvorane predviđenom za publiku može nalaziti maksimalno 50 osoba. Prema uputama kriznog štaba, svakom gledatelju pripada deset kvadratnih metara, a oni koji dolaze iz istog domaćinstva mogu biti jedno pored drugog. Svim gostima se uzimaju kontakt podaci, kako bi se u slučaju pojave infekcije kod nekoga od njih mogli obavijestiti i ostali gledatelji, čisto radi predostrožnosti.
“Ruke se dezinfikuju na ulazu, maska je obavezna sve vrijeme predstave, nema stvaranja gužve u hodniku, a svi se mogu kretati u razmaku od dva metra. Mislim da svima koji su se uželjeli pozorišta ovo ne predstavlja problem te da je mala cijena koju plaćamo kako bismo koliko-toliko živjeli normalan život. Svi trebamo biti odgovorni kako bi ovo što prije prošlo. Uposlenici pozorišta koji nisu u grupi glumaca na sceni moraju nositi masku, mjeri im se temperatura te prate kontakti”, pojašnjava nam Ćatibušić.
Upute nadležnih također predviđaju i mjere za glumce koji su na sceni. Shodno trenutnoj situaciji oni nisu u obavezi nositi masku na sceni, međutim u svim drugim situacijama, naprimjer prilikom promjene kostima, smjene prilikom čina i slično, lice su obavezni zaštititi. Umjetnike zbog svega poznatog sada čeka period kontinuiranog opreza i stalne spremnosti na reakciju, a naš sagovornik predstojeći period ocjenjuje veoma izazovnim.

“Mnogo je specifičnosti i posebnosti struke i zbog toga je pozorište na udaru. Zbog toga će biti potrebno redovno održavati kontakte sa strukom, kako bismo reagovali od situacije do situacije. Prema uputama koje smo dobili, unutar manjih glumačkih grupa zadržan je rizik od moguće infekcije. Ako govorimo o predstavi ‘Čarlijeva tetka’, mi imamo glumce koji su u prvom i trećem činu te realno ne dolaze u dodir s drugima, ali direktni kontakti sasvim sigurno imaju veći rizik te u pojavi infekcije izvođenje predstava prestaje na 14 dana. To i nije toliko strašno jer imamo repertoarski ciklus od desetak predstava koje će se periodično nuditi publici”, kaže Ćatibušić.
Šest mjeseci bez posjetitelja Narodno pozorište u Tuzli dovelo je i do gubitka vlastitih prihoda. Ćatibušić ističe da je još uvijek rano govoriti o podršci nadležnih institucija, naglasivši da će se posljedice svega ovoga osjetiti tek u narednom periodu.
“Mislim da će mjere biti znatno potrebnije u narednom periodu, barem kada je riječ o javnim institucijama. U narednim godinama morat ćemo imati jaku spregu s onima koji se nalaze u procesu donošenja odluka, prije svega misleći na naše resorno ministarstvo, kako bismo našli prostor za kulturu koja je po prirodi ustroja našeg društva uvijek na marginama. Uvažavam da se svi nalazimo u jednoj novini, pa i oni koji su u vlasti na svim nivoima, ali je ključ komunikacija. Bezobrazno i bahato bi bilo da očekujemo da sve bude kao prije, ali u svakom slučaju kultura ne treba trpjeti više nego što je to potrebno”, smatra sagovornik portala Klix.ba.
Važnost umjetnosti

“Ako mislite da kultura i umjetnost nisu važni, probajte zamisliti period samoizolacije bez muzike, filmova, pozorišnih predstava i umjetnosti općenito”, odgovorio je Ćatibušić na naše pitanje o značaju kulture i umjetnosti općenito za nesvakidašnji period u kojem se svi nalazimo. Kako je naveo, kultura predstavlja i jedan od stubova društva koji se mora uvažavati.
“U BiH svi pričaju o nacionalnostima, narodima, superiornosti jednog u odnosu na drugi. Nekako sva ta priča prolazi mimo kulture, a ona je zapravo najplemenitiji oblik čuvanja vlastitog identiteta, a ne na štetu nekoga drugog. Živimo u situaciji kada se u jednom dijelu naše zemlje negira bosanski jezik. Mi nemamo ništa od pisanja agresivnih statusa na Facebooku, ali dobijate snažan efekat odbrane identiteta kada postavite Bekima Sejranovića, modernog bh. pisca, na scenu, gdje glumci govore tim lijepim bosanskim jezikom rečenice divnog bh. pisca, svjetskog renomea… Pa kada postavite jednog Derviša Sušića i nacionalistima začepite usta tako što na scenu vratite Miroslava Krležu koji je svemirski brod kada je riječ o poimanju kulture, jezika, identiteta i rušenja barijera, uz njegov odnos prema Bosni”, navodi direktor tuzlanskog pozorišta.
Brojne pozorišne kuće u protekilm mjesecima također su se okrenule online načinu izvedbi predstava, a naš sagovornik mišljenja je da virtuelni način rada u primarnom obliku za glumce u budućnosti nije prihvatljiv.
“Mi ćemo sasvim sigurno sve one tehnološke blagodati znati staviti u vlastitu korist, ali to ni u kojem slučaju neće biti primarno. Od toga ne treba bježati i po svaku cijenu biti konzervativan, ali je potrebno dodatno oplemeniti ono što radimo jer nikada virtuelno neće biti podjednako dobro kao živi kontakt. Naprimjer, to može biti dobro da učenici iz neke udaljene škole, koji nemaju mogućnost dolaska, vide pozorišnu predstavu te da im napravimo virtuelni obilazak fundusa kostima koji je impresivan i koji možda može potaknuti neko dijete da sutra bude kostimograf. U tom smislu ono ima svoje pozitivne strane”, dodaje Ćatibušić.

Smatra da je sada idealno vrijeme o razmišljanju u smjeru toga čemu nas je pandemija dobrom naučila.
“Mislim da nas je prije svega naučila tome da su ljudi najvažniji resurs, da smo prinuđeni da se okrenemo jedni drugima te da sve one vještačke razmirice koje imamo mogu pasti u drugi plan kad nas zadesi ovakav belaj. Ljut sam što nam je on potreban u pokazivanju toga koliko smo dobri ljudi. U jednoj sveopćoj poplavi pesimizma i primitivizma u društvu mislim da je najbolji odgovor ekstremna pristojnost. Ne može društvo biti primitivno koliko ljudi koji ga čine mogu biti pristojni. Pandemija je pokazala da se prvenstveno okrenemo vlastitim porodicama i prijateljima, što nam je ukinula ranija užurbanost”, nastavlja Ćatibušić.
Stvaranje kulturne politike

Većina umjetnika smatra da će period pandemije izroditi mnoštvo kvalitetnih umjetničkih sadržaja. Ćatibušić navodi da će zasigurno imati dobre projekte u narednom periodu, a za postpandemijski period kao glavnu stavku kulturnim radnicima stavlja neophodnu ozbiljnu posvećenost stvaranju kulturne politike.
“To mora biti nešto što će sistemski predvidjeti određene stvari. Pandemija je ogoljela mnoštvo problema koje kultura u BiH ima i veoma je teško raditi u situaciji kad postoji velika razuđenost u procesu donošenja odluka gdje imate različite nivoe vlasti. Otkad sam na čelu pozorišta nikad se nije desilo da direktori ovakvih kuća sjednu za jedan stol, da vidimo šta zajedno možemo uraditi da nam bude bolje. U želji da dobro radimo svoj posao svako pozorište će raditi dobre predstave koje će publika željeti gledati, ali to vam je kao krečenje fasade, a podrum je poplavljen do pola. Moramo suštinske rješavati probleme u zakonskim rješenjima, nepostojanju kulturne politike, ali i otvaranja ozbiljnog pitanja koje se javilo u vrijeme pandemije, a imamo odgovornost kao neko ko je unutar ustanove i na neki način je zbrinut od države. Moramo pričati o glumcima koji su freelanceri, a ostali su bez ičega u proteklom periodu. Bez mogućnosti rada su ostali preko noći i to kao socijalni slučajevi, što je nedopustivo” naglašava Ćatibušić,
Osim novih projekata koje su realizirali, protekli period za tuzlanski ansambl ostat će upamćen i po šest nagrada za predstavu “Pijana noć”, koje su osvojili na pozorišnim igrama u Jajcu. Ćatibušić navodi da su im priznanja veoma značajna, prije svega jer je to dokaz vrednovanja njihovog rada od struke najstarijeg festivala pozorišta u našoj zemlji, a došla su i kao osvježenje poslije perioda neizvjesnosti koja se pretvarala i u frustraciju.
“Ovo je kruna svega onoga što smo stavili iza sebe i ovdje smo spojili nagradu struke u Jajcu s nagradom publike u Brčkom i to za Krležinu predstavu. S druge strane, ovaj komad je producentski podvig u kojem na sceni imate 28 glumaca različitih generacija, a izazov je i komponovanje muzike s muzičarima na sceni. Tu je i Gradimir Gojer kao reditelj s ogromnim iskustvom koji pored sebe ima mladu ekipu. Ovo je jedna producentska glavobolja jer se danas sve radi minimalistički, sa što manje troškova i komplikacija, ali smo mi ušli u ovaj rizik koji nam se isplatio”, ponosno nastavlja Ćatibušić.
Spomenute nagrade su i dokaz ozbiljnog kontinuiteta kvalitetnog rada koji ima tuzlansko pozorište.
“To dokazuje da u posljednje dvije i po godine pravimo izuzetno dobre predstave, ali je i nosilac velike odgovornosti, jer u tom tonu moramo nastaviti, uspostavljajući nove standarde kojih se treba držati. Oni možda maskiraju probleme u kojima živimo i radimo, ali neka… Spremni smo da pravimo dobre predstave i borimo se tako za vlastiti prostor u društvu, a ne da sjedimo i pričamo o tome kako nam je loše i kako nam treba biti dobro”, smatra Ćatibušić.
Na kraju našeg razgovora konstatacija je ipak da tuzlanskim glumcima jeste teško, posebno u vremenu pandemije kada moraju imati razrađene planove za dovijanje u svim situacijama, ali Ćatibušić poručuje da nikada neće odustati od toga da prave dobre predstave u onim okolnostima u kojima mogu. Nekada će to biti komad sa dva, a nekada sa 22 glumca, ali je najvažnije da bude kvalitetan.