fbpx

Ne znam kako je živjeti bez životinja, psi su oduvijek u našem dvorištu. Otac se bavio uzgojem tornjaka, pa mogu reći da mi je utkao ovu pasminu u lifestyle, a dobrim dijelom ljubav prema psima, pa mogu reći i samom tornjaku, usmjerila me i u životnoj profesiji, kazuje Dino Haračić, koji na imanju nadomak Sarajeva nastavlja porodičnu tradiciju i gaji tornjake.Haračić, po struci doktor veterinarske medicine, odnedavno i magistar veterinarskih nauka, te međunarodni kinološki sudija za drugu FCI grupu pasa, kojoj pripada i tornjak, odrastao je u Travniku, smještenom podno planine Vlašić, koja je poznata kao prirodno stanište ove pasmine.

Tornjaci su klasifikovani kao planinarsko-ovčarski psi i bosanskohercegovačka su autohtona pasmina, koja dugom, raskošnom dlakom i blagim temperamentom ljudima lako priraste za srce.Stara izreka koja kazuje da je pas čovjekov najbolji prijatelj pokazala se istinitom i u Dininom slučaju, a u prilog ovoj tvrdnji uzgajivač pripovijeda da je naučno dokazano da pas voli čovjeka, da mu je odan te da pruža bezuslovnu ljubav.

“Kada se samoanaliziram mogu reći da jako volim kontakt sa životinjama, ali i da gajim dvije različite ljubavi – ljubav prema psu i ljubav prema pasmini, u ovom slučaju našoj autohtonoj pasmini tornjaku. Ako me pitate da li više volim psa ili pasminu, bojim se da je nemoguće dati odgovor. Kako god, sigurno je ljubav 2 u 1″, pojašnjava Dino Zaljubljenik u prirodu i životinje kazuje da njegovi psi žive slobodni na 2.000 kvadratnih metara na imanju u blizini grada na Miljacki.”Volio bih da su uz stado ovaca, ali nažalost nije moguće da im ovo priuštim. Istina, dosta naših pasa danas radi uz stada kod novih vlasnika, jer nastojim očuvati i ovu suštinsku namjenu tornjaka. Volim odmila ovu pasminu nazvati ‘čobanski pas’. Ko poznaje suštinu pastirskog psa shvatit će koliko je snažan ovaj moj epitet za tornjaka”, priča čovjek koji decenijama unazad gaji prijateljstvo s crno-bijelim krzanenim ljubimcima.

Na naše pitanje može li se ostvariti određena finansijska dobit od rada s ovom pasminom, Dino pojašnjava da uzgoj ne želi da komercijalizuje.”Uzgojem tornjaka se bavim od kada znam za sebe, iz patriotskih razloga i ljubavi prema nečem našem. Našem psu, našem autohtonom blagu. Psima se bavi moja cijela porodica, a raduje me vidjeti da moja djeca imaju konekciju sa životom i da nisu samo na elektronskim napravama. Finansijske dobiti nema”, priča Dino.

Na imanju Haračići trenutno imaju tri psa – dvije ženke i mužjaka.”Još je na posmatranju jedan mužjak, za kojeg se nadam da će biti dobra nadopuna pasmini. Imamo i nekoliko pasa kod suvlasnika. Oni su tamo, žive sa svojim porodicama, a mi ih možemo korstiti u priplodu i s njima doprinositi pasmini”, objašnjava Dino.Kazuje da tornjaci mogu živjeti i u gradskoj sredini, ali njegov dobronamjeran savjet za one koji ga žele imati za ljubimca je da imaju dvorište i vremena za šetnje, jer je ovo inteligentan pas koji traži kontakt s čovjekom.

“Tornjak je kod nas popularna pasmina, jer je jako upotrebljiv. Može biti radni pas koji će štititi čovjekovu pokretnu ili nepokretnu imovinu. S druge strane je pas koji ima emociju, a definitivno je sa svojom robusnosti, krznom, bojom i gardom pas koji je lijep”, ponosan je Dino na pasminu koju uzgaja.Za kraj razgovora čovjek koji je cijeli život posvetio životinjama kazuje da bi volio da ima više vremena za pasminu, ali da i pored toga što radi kao biznis-menadžer u jednoj multinacionalnoj veterinarskoj korporaciji, uspijeva dati određeni doprinos pasmini, te da je FCI registrovana uzgajivačnica “Od Haračića” prepoznata u BiH, ali i šire.”Tornjaci su moja ljubav, bijeg od brzog života, duševna satisfakcija, očuvanje pozitivnih porodočnih memoara, način za praviti ljude od djece u današnjem vremenu. Vidite da ipak imam koristi od života uz tornjake”, zaključuje Dino uz osmijeh.

Izvor:nezavisne.com